srijeda, 18. travnja 2018.

Zorica Antulov | Igra leptira


Nježna je igra leptira ostala tamo.
Dolinom snenom se rajski orio poj.
Tog  čarobnog  jutra sljedih korak tvoj
i smijeh i radost tvoju voljena damo.

Ko lopov za tobom sam išo i kao tat
maramu plavu  tražio izgubljenu,
oprezno, fino,  pod stari bor skrivenu.
Da ne nađe  bilo je tko, baš svaki svat.

Nježna je igra leptira tiho zaspala.
Dolinom vilenjaka tek lebdio je ples.
Pastiri sjajni noćni zapališe krijes…

U očima ti jutrom dolina nestala,
a s njom i sneni ples i plava marama.
I krijes što bi  u njima, a s njim i ja.

Nema komentara :

Objavi komentar