Kolumne

subota, 14. travnja 2018.

Nena Miljanović | Zejnina pesma


Anselm Feuerbach: Pročica Miriam
Rodiću se još jednom u prošlosti
I biće to poslednji put
(umorila sam se od umiranja i rađanja nade)
I zvaću se Zejna
I bićeš ime od zore nastalo
Čuješ li kako kako ga izgovaram
I dozivam kroz sve vekove odkad te volim
Dođi mi tad ( kad se poslednji put rodim)
I za pet stotina svilorunih jaganjaca
Kupi me od mojih pet stotina pesama o tebi
Kao od oca i matere (pesme su me i rađale)
Kupi me sebi za ženu
I spali na našoj svadbi moj poetski miraz
Nek ne ostane ni slovo moga sadašnjeg jada
I pera kojima te pisah polomi
Jer neću više pisati psalme (ne)ljubavi ...



Sama ću biti tvoja pesma
I živeti sa tobom neizrecivo srećna i tužna
Jer pevaćeš me tek svaki četvrti dan
(biću ti četvrta žena)
I kad se ubijem od žalosti što više ne pišem
I što ti nisam bar druga kao sada ( kao uvek)
Sahrani me u ovoj sadašnjosti
I zaboravi sva moja (po)grešna imena:
Nena pesnikinja
Nena ljubavnica
Neka ih nema (samo tako mogu umreti sasvim )
Samo kao Zejnu (ženu tvoju)
Upiši moje ime u prašinu na svome putu
Neka me razveje vetar
Ispod tragova tvojih stopala
Posle ostvarenog sna (u ovoj pesmi)
Koji mi te (ni)je ostvario

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.