Dražen Katunarić na Jutru poezije

D. Katunarić na Jutru poezije. Snimio:Goran Gazdek

Piše: Sandra Pocrnić Mlakar
Jutro poezije u subotu (14. travnja 2018.) je složno zapljeskalo Draženu Katunariću, po mnogima, jednom od najvećih hrvatskih suvremenih pjesnika, prozaika i esejista. Katunarić je na Jutro stigao sa svojom novom zbirkom stihova „Znak u sjeni“ u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Članovi Jutra s višedesetljetnim  stažem održavanja vatre stihovanja na Jutru, posebno su se obradovali posjetu slavnog gosta koji je pohodio Jutra još u doba kad se pjesnička tribina održavala u Tingl Tanglu. 

U novoj zbirci poezije „Znak u sjeni“ Katunarić u svojim stihovima njeguje promišljen, humanistički doživljaj i stihom ga izravno prenosi čitatelju, otvarajući njime širinu konteksta, vremena i prostora, u kojem se nalazi, tako da zaustavljeni doživljaj u pjesmi ostaje učvršćen i sačuvan poput fotografije.

„Katunarić spaja pripadnost lokalnom i zavičajnom s globtroterskim bjelosvjetskim univerzalizmom koji ga navodi da luta svijetom pa opet prisjeća svog ishodišta“, kaže Zvonimir Mrkonjić u pogovoru i dodaje: „U svojim životnim izazovima, između konkretnog i apstraktnog, senzualizma i duhovnosti, impresionizma i klasičnost, dolovnosti i koceptualnosti, Dražen Katunarić svojom poezijom traži mogućnost razlike. „

Katunarićevu bipolarnost zapazila je i Darija Žilić, koja o „Znaku u sjeni“ piše: „Povezivanjem virtualnog i zbiljskog, antičkog i kršćanskog, profanog i sakralnog, Katunarić ispisuje uglavnom odličnu poeziju u kojoj je prisutna blaga ironija, ali i zagovor suživota svih bića, zagovor svijeta koji je prožet ljubavlju i koji je stvoren od Boga.“

Dražen Katunarić (rođen 1954.) ovjenčan najuglednijim književnim nagradama (Brankova nagrada 1984., Nagrada Tin Ujević 1994., Nagrada Matice hrvatske 1999.) , a francusko Ministarstvo kulture dodijelilo mu je red Viteza umjetnosti i književnosti.

Dan je himba noći

Od dvije sfingine sestre, jedna rađa, a druga ubija,
nije teško dokučiti da prva zna obojiti zrak u bijelo
druga sestra prekriva ga crnim plaštem punim
zvijezda
i tako se neumorno smjenjuju
dan i noć 
sestre su očito prezaposlene
slikajući vrijeme gustim kistom
sjenčanje rumene zore i zlatnog podneva
svake iskre radosti
neumoran je zadatak tisućljećima traje
beskonačno bijelih himbenih dana ima
a samo je jedna jedina
noć

Dražen Katunarić, iz zbirke „Znak u sjeni“