Suzana Marić | Stjegonooša

Ne, nećeš vidjeti moju nemoć
Iako mi bura vremena
Tijelo savija
I nježne grane lomi
Iako me kiše jesenje
Umivaju
Uzdižem se
Visoko
Između sivih oblaka
I stavljam si sunčevu krunu
Iznad glave
Da vidiš moje lice
Obasjano svjetlošću
Nikada ti neću dozvoliti
Podsmijeh
Nad mojim ranama
Jer ja sam ih zaliječila
Odavno
Snaga moja je
Melem kojim rane mažem
Prkoseći bolu

Odavno sam shvatila
Da u bitke idem sama
Sama vodim svoj rat
Pobjeđujući crne sjene
Što se nadvijaju nada mnom

Ja sam sada stjegonoša
Visoko uzdižem stijeg svoje sudbine
Bojište ostaje iza mene
A pobjedu nosim u srcu