nedjelja, 4. ožujka 2018.

Marina Mađarević | Važno je ostaviti balkon otvorenim


















Misli su mu stisli,
Pritisli u žrvanj.
Krvare ko desni:
Ne daju im rasti –
Zabranjen početak,
Pasti im ne daju,
Svršetak zvuči konačno.
A mislilac?
Što će on no strahovati:
Zbog nestanka,
Zbog rastanka,
Zbog praznine,
Zbog samoće,
Zbog truljenja.
Misli i ideje,
Bačene iz tmine,
U tišini traže svoje skončanje
(a skončat' im se ne da).
Poput jesenjega lišća,
Omotane blatom,
Okovane kišom,
Na sumornoj cesti
Ostat će samo
Umorni ostatci
Nečega što živjeti je moglo.
Al' svijet ko svijet,
Izgubi identitet,
(je l' imao ga ikad?).
Izgubi i oblik,
Postao je masa:
U njemu ne ostade
Ni dobroga
Ni ukusa
Ni razuma.
A što činiš ti, zaštitniče misli?
Trgaju te bijesno zubi Kerbera*,
Miluju te razna lica Jofiela**,
Razdraže te čari tamo neke Lilit***;
Uz sjajne zvuke fanfara,
Uz glasan topot kopita,
Uz tihe riječi Španjolca
Zgasnut će misli,
Uz tihe riječi:
Si muero
Dejad el balcón abierto…****

___________________________________________________________________________

*Kerber – mitološko biće iz grčke mitologije, troglavi pas
**Jofiel – anđeo kerubin s 4 lica: licem čovjeka, bika, lava i orla
***Lilit – ženski demon, Adamova prva žena koju je Bog prokleo zbog želje za ravnopravnošću s Adamom
****Federico Garcia Lorca,  Balkon: „Umrem li, ostavite balkon otvoren.“

Nema komentara :

Objavi komentar