Kolumne

subota, 31. ožujka 2018.

Luka Rovčanić | Olovke


Na stolu olovke kao da mi govore,
ne pomiči nas,dugo nam je trebalo
da se namjestimo najbliže prozoru.
Ne okreći se na stolcu koji škripi,
dopusti nam da slušamo zvukove
iz parka i ne zaklanjaj nam svjetlost
koja pada na naše drvene površine.
Možda u našu grafitnu krv unesemo
riječi koje od jutra tražiš,pa ćeš
ih nam kako obično znaš,na svoj,
nepredvidljiv način,oteti.

Nema komentara :

Objavi komentar