četvrtak, 15. veljače 2018.

Predrag Subanović | Povijest ljubavi


Ti sama, ja sam…
Ti prebireš po sjećanju o nama,
Znam.
Ja čeznem za tobom,
Znaš.

A stojimo svako sa svoje strane zida
koji jedno prema drugom izgradismo
I ne čuje se sa druge strane ni ptičica; ni lavež; ni auto…
Posljednji zraci su davno osvijetlili vrh;
ni vjetar na tim visinama ne duva…

Zid praznih grafita, a bogato oslikanih riječi
koje zvuče još tuplje nego što znače.
Ruke prekrštene u prkosu i samozadovoljstvu;
leđima podupiremo zid.
Kakav li je samo užitak poraziti vlastitu ljubav!
Zgažena leži, odbačena;
Ljubavni joj osvetnici od haljinice učiniše dronjke,
Cvjetovi joj zgaženi kao uđubreni korov,
Bratelice pokidane kao silovanoj prostitutki,
jeftinoj… i prezrenoj poslije upotrebe.
Bez milosti. I prava na molbu.
Šta učinismo?!

Kako li je porazno kad ti teško izvojevana pobjeda obljutavi.
Znaš li to, moja draga?
Znam li to, tvoj dragi? 

Nema komentara :

Objavi komentar