srijeda, 14. veljače 2018.

Zdenka Čavić | San

Računalna obrada fotografije: Zdenka Čavić

Tu negdje sasvim blizu
tiho je drijemala ljubav,
koju je budio nježnim glasom
i rekao, ne boj se, samo me slijedi.
Ćutim joj dah, otkucaje srca,
opipljiva je, negdje sasvim blizu.
Otvara prozor u mlaku zimsku noć,
sluti je i uronjena u tamu promatra
kako se pale zvijezde na nebu
i svjetlucaju poput krijesnica u mraku.
Misli na tebe i pita se
kome pripada tvoje nebo,
kome pripada tvoje srce
i koga brižno pokrivaš da ne zebe?
Kome tepaš svojim maznim glasom,
i čijim se diviš obrisima tijela?
Ljubav je obojila u nježne tonove
suton što polako zastire dan.
Njen si san, njena noć i njen dan.
Pustila je da joj ljubav drijema u srcu,
samo zbog tebe.
Misli joj putuju k tebi,
pali jednu po jednu zvijezdu.
I sve što želi i sve što sanja,
uronjena u tamni beskraj Svemira
si ti, ti u svemu ...
Posvećen drugoj, a zapravo njen.
oboje to znaju dok pogledom traže nebo
i uronjeni u beskraj bude ljubav.

Nema komentara :

Objavi komentar