nedjelja, 18. veljače 2018.

Pramcem u sumrak

ČETIRI GODIŠNJA DOBA

Piše: Jelena Miškić

Iz stare kuće ništa nije ostalo. Gotovo ništa. Otac koji se od obitelji prvi vratio, među razvaljenim ciglama pronašao je goblen bez rama. Nekada davno, svaku vukovarsku kuću posebno zidove dnevnih boravaka krasili su gobleni raznih veličina, boja i motiva. Konci za vezenje dijelili su se prema debljini i kvaliteti, a najspretnije ruke, oko sokolovo i umjetnički dojam svake Vukovarke u izradi ove zanimacije nadugačko i naširoko se prepričavao po kavama. Nekada davno goblen je bio "must have".

Privatni album
Preživjeli primjerak pripada serijalu pod nazivom "Četiri godišnja doba". Vjerujem kako ovaj, sudeći po koloritu jest - Jesen.

Iako bez svojih značajnih dodataka, Proljeća, Ljeta i Zime i bez svog službenog okvira, ima jedan sasvim drugačiji. Onaj u kojem ga je moja majka vezla u neko lijeno zimsko popodne, dok smo još čuvali jabuke u podrumu, a ne nas, dok smo od vijesti čekali i slušali jedino vremensku prognozu, kupovali doista ono što nam treba.

Ova jesen nije u svom kompletu. Niti će ikada više biti. Doista ne znam gdje i kako je završilo i to Proljeće i to Ljeto i ta Zima.

Ruka jedne mlade žene vezla je Jesen.

Jednom davno.

Nema komentara :

Objavi komentar