četvrtak, 8. veljače 2018.

Jasmina Bosančić | Riječi


Od  amblema naše su riječi postale ilustratori.
U njih se preselila čitava linearna povijest tjeskobe.
Posredno ili neposredno, dolaze u doticaj s dugovječnim kolebanjem
oko teksta i konteksta naše igre.
Riječi su vatre koje se ne mogu ugasiti; one plamte i u tišini.
Od  jedne do druge forme riječi prijeđoše dugačak put.
S njima su putovali i ostaci naših predmeta.
Odolijevamo znatiželji da pođemo za njima.
Krećemo, pa se vraćamo.
I tako igra postaje napetija, zanimljivija.
Epilog je pohranjen u riječima koje su nas napustile.
Odgađamo odlazak k njima. Produžujemo neizvjesnu igru.

Nema komentara :

Objavi komentar