petak, 12. siječnja 2018.

Ozrenka Kamber | Vatre planinske

Ruke su moje tražile
tragove tvojih stopala u pijesku vremena.
Zvonko su ti pjevala moja zvona
sa zaboravljenih zvonika postojanja.
Dozivala sam te čežnjom
uzmicala pred sumnjama davnina.
Doticala sam ti oči usnule
nježnim dodirom Ljubavi.
Lik tvoj je nestajao u eteru mojih sumnji
gubio se tužan
letio u nedodirljive čudesne Svjetove.
Dozivao si me
u snovima
satkanim od šarenila Života.
Smiješio si se smijehovima bliskosti
pružao mi ruke
orošene molitvom
da ih dotaknem blagoslovom smiraja.
A ja sam koračala unazad
u prošlost ranjivu,
a ja sam koračala unaprijed
u budućnost nedokučivu.
Tugom su me pozivale
neisplakane suze na našim licima.
Samoće su nam prekrivene
mnoštvom snjegova.
Vatre su planinske
sagorjele bez naših susreta.

Nema komentara :

Objavi komentar