Kolumne

srijeda, 31. siječnja 2018.

Ozrenka Kamber | Osvrćem se u rumenilu sutona

Iz titraja zraka
koji nas dijeli
u razbijene polovice
iščitavam slutnju pitanja.
Bježim ti iz pogleda
iscrpljenog od čežnje
za dočekivanjem praskozorja.
Tvoj dodir nestaje
u zrakopraznosti
razasutih pokušaja.
Iz pretinca s adutima
izvlačim masku nehinjenja.
Pričaš mi
o krhotinama
nesastavljivim u cjelinu
zajedničkog postojanja.
Odlazim u stihove
tek nastalih pjesnika
zaboravljam te
na stranicama života stranaca.
Tražim osmijeh
da ga namjestim na lice
umjesto šminke.
Koračam hitrim koracima
ususret novim pričama.
Ostavljam te
u svilenu maramicu prošlosti
pospremam u ladicu
najdražeg ormara
prastarih mudrih predaka.
Govorim ti:
„Hvala.
Predaleko sam odmakla.“
Ne čuješ
utonuo u tišinu prohujalih snova.

Nema komentara :

Objavi komentar