utorak, 2. siječnja 2018.

Nikola Šimić Tonin | U Šopovoj bolesničkoj sobi


















već dugo leži
prikovan uz krevet
u njegovoj sobi sve je tiho
njom hoda bolest
vani je sunce, život, radost…
svud cvjeta – buja mladost
čuje se svirka harmonike
čuje se pjevanje grupe
grle jutro snagom pjevanja
srce se njegovo steže
očni mu kapci postaju teški
niz lice mu korite se suze
bolest ga zauzima sve više
Isus na sjedalici do njega
odloži novine
da mu čuje želje
 - kako bi rado o moj Isuse
poletio vani s njima zapjevati
zdrav i sretan nazdraviti
siguran u svoje korake
veselo svud hoditi
šetnicama i prečicama znanim
zar bolest i zdravlje tako nas dijele
Dobri Bože
slušaj istinu moju moj Isuse
zdrava svi su me voljeli
bolesna bolesti prepustili
smrti izručili
i riješili se udesa moga
ili je Dragi Bog zaželio imati uz sebe
pjesnika moga kova

__________________________________________

Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982)

Nema komentara :

Objavi komentar