Mira Jungić | Ne čuješ me

U ovaj suton od boli crven
u ovaj suton bez glasa,
bez šuma,
u ovo sjećanje
                           uzalud
tvoj glas dozivam.

I nema na mome licu
tragova suza.
Sve je u duši skriveno...

Dozivam te
kroz perivoje snova,
kroz pustinju srca
dozivam te kroz mjesečinu
a jeka mi se vraća...

Vičem
al' ti me ne čuješ...
Zovem
al' dolazi jedino noć
s plaštem od tamnih sjena
i tišinom
                 raspršenom
u oblacima nadanja

I ne čujem ništa
osim
otkucaja svog srca
                            u ponoru
dubokom i crvenom...