Kolumne

utorak, 16. siječnja 2018.

Marijana Kralj | Uvijek te poznam

Uvijek te poznam po očima
taj pogled otvara mrak mojeg čekanja
i mojeg nadanja u plavetnilu kojim te
svaki dan zaodijevam
taj pogled grize sve mrtvo u meni
i otplavljuje mu okove straha

Baš uvijek te poznam po očima
taj pogled je grubo sjetan
i fino nesretan
i u njemu ima mnogo primjesa mene
jer tvoja jutra su mala
a tvoja podneva su gladna
dok uzimaš me tim uzdahom iz dubokog sna
moje žile počinju pucati
a na rukama
ne vidi se krv
moje srce počinje kucati
a na vratima nema nikoga
jer u prozoru su karanfili uvenuli
kad je vjetar nosio oblake bez kiše

Uvijek te poznam po očima
u njima sam ja
u njima je tvoje moje
 u njima ne stanuje
ruka koja ne grli ptice i ne pušta zmajeve
 ni ruka koja ne prosi mrvice

Moja ljubav je živa
kad te vidim ja sam cvijet
po kojem se penju tvoje oči
 i žele rasti s njim
u dodiru dodira tanke niti
što puca u iskri
u suton.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.