Ana Narandžić | Moja velika španjolska avantura – Palma de Mallorca

(07.08.2017.)

Moja velika španjolska avantura. Obilazak Palme de Mallorca, glavnog i najvećeg grada na španjolskom otoku Mallorca. Taj pothvat izvodim na dan povratka s ljetovanja na Mallorci. Sama se upuštam u tu avanturu. Za razliku od obilaska gradića Porte Crista koji sam nazvala Mala avantura, obilazak Palme je moja Velika avantura. Imam kasni poslijepodnevni let, znači slobodno prijepodne. Idealno da vidim Palmu.

U zračnu luku stižem u ranim jutarnjim satima zajedno s familijom koja ima rani let. Opraštamo se u šest ujutro. Ostajem sama. Sama s osjećajem usamljenosti i bespomoćnosti.

Opcija mi je odsjediti prekrasan ljetni dan u buci zračne luke. Tako završiti jedno uzbudljivo i lijepo putovanje i nije baš nešto. Ne mirim se s takvim ishodom i odlučim realizirati svoj ranije skovani plan. Obići Palmu. Do zadnjeg trenutka bila sam u dvojbi. Ići ili ne ići. Prevladala je znatiželja i moj radoznali duh. I, naravno, dobar plan.

Obilazak s prtljagom uopće ne dolazi u obzir, a nemam mogućnost ostaviti prtljagu na aerodromu. Aerodrom nema tu uslugu. I tako, s prtljagom krećem u Palmu. Još nisam sigurna što ću učiniti. Kofer, ruksak, ručna torba i mala torbica za dokumente obješena preko ramena pokvarit će mi doživljaj i iscrpiti zadnji atom snage. Pouzdajem se u informaciju do koje sam došla kada sam planirala obilazak Palme. Na glavnoj autobusnoj stanici imaju uslugu preuzimanja prtljage

Sa svom tom prtljagom dolazim pred redovni gradski autobus za Palmu. Na autobusnoj stanici autobus čeka jedan pilot. Prepoznajem ga po uniformi. Pilot će me razumjeti. Piloti znaju jezike, za razliku od većine Španjolaca koje sam susretala. Mislim. Pitam ga za glavnu autobusnu stanicu. U pravu sam. On me je na njemačkom uputio da siđem na Plaza Espanha. Dobar savjet. Na Plazi Espanha, na glavnoj autobusnoj stanici ostavljam prtljagu. Samo s ručnom torbom i torbicom za dokumente osjećam se lagana kao perce. Na drugoj strani trga ugledam turistički autobus za kružno razgledavanje. U trku uskačem u autobus. Ne želim riskirati čekanje drugog. Jedina sam putnica.

Sve koji su skeptični prema ovakvom obliku razgledavanja sa zadovoljstvom ću razuvjeriti. Komforno je, daje osnovne informacije, dobar osjećaj i savršen vizualni dojam grada. Svi koji žele više, mogu željene lokalitete obići i pješke.

Vozim se pokraj katedrale La Sea, uz Porto, prema Castell de Bellver, gdje se autobus kratko zaustavlja, pa natrag, ali drugom rutom. Opet idemo u pravcu katedrale, La Sea, ali iz drugog pravca. Iskrcavam se pred katedralom. La Sea je jedna od najljepših gotičkih katedrala u Europi. Ispred nje je napravljeno umjetno jezero. Cijeli kompleks s katedralom, umjetnim jezerom, vodoskokom, skulpturom Josepa Guinovarta i Miroovim muralom, je impozantan.Ovakvo kratko razgledavanje i doživljaj kompleksa katedrale i njenog okruženja djeluje kao bljesak. Bljesak koji ostavlja neizbrisiv trag.

Ostatak razgledavanja namjeravam pješačiti. Imam plan grada na kojem mi je ljubazni mladić iz turističkog ureda, na moju molbu, obilježio željenu rutu. Nakon kratkog zadržavanja u krugu katedrale, idem natrag prema Plaza Espanha. Vrijeme mi je ograničeno i ne mogu si priuštiti dulje zadržavanje. Nigdje.

Kratko se zadržavam na trgu Plaza Cort. Živopisan trg, s restoranima, kafićima i mnogo posjetitelja.

Pažnju mi privlači 1000 godina staro drvo masline. U njegovoj hladovini predah su našli mnogobrojni turisti. Gledam plan i idem prema trgu Plaza Major. Mnoštvo raznolikih sadržaja na trgu privlači veliki broj posjetitelja. Ispod trga je šoping centar. Ja idem dalje, glavnom pješačkom ulicom u Palmi, Carrer de San Miguel. U njoj su mnogi dućani koji privlače i moju pažnju. Odolijevam. Vrijeme mi istječe.

Stižem na trg Plaza Espanha. Provjeravam vrijeme. U blagoj sam prednosti. Imam vremena za pizzu i kavu. Sjedim u ugodnom ambijentu Pizzerije Iris i uživam u okusu vegetarijanske pizze koja je zaslužila sve moje komplimente. Osobito listići svježeg bosiljka koji joj daju posebnu aromu i okus.

Predah mi je obnovio energiju. Idem po svoju prtljagu. Dok vučem kofer, još jednom postajem svjesna kakva je prednost biti rasterećen od prtljage.

Ukrcavam se na autobus za zračnu luku. Autobus je prekrcan. Ipak, na svakoj stanici uspijeva se ukrcati još nekoliko putnika. Svi idu u zračnu luku. I svi moraju stići na svoj let. To znači zadržavanje i novo usporavanje autobusa. Ne paničarim. Iskreno, ipak malo da. Unatoč tome što znam da sam krenula dovoljno rano. Olakšanje.

Na vrijeme stižem u zračnu luku. Čeka me uobičajeni postupak checkinga. Ipak, ne sasvim uobičajen. Čini se kao da se baš danas, baš svi vraćaju s Mallorce i kao da baš svi čekiraju na šalterima Eurowingsa. Ne znam po kojoj logici ja pokušam čekirati na šalteru Lufthanse. Valjda po logici da na tom šalteru nitko ne čeka. Susretljivi mladić uzima moje papire o letu, na njegov znak prepuna optimizma, stavljam kofer na pokretnu traku... i tada, on se predomisli. Objašnjava mi da moram na šalter Eurowingsa. Moja optimistična faca se rastopi kao sladoled na ljetnoj žezi. U tom trenutku mladić ustaje. Govori mi da ga slijedim.

Zaustavljamo se pred priority šalterom. Postupak čekiranja bi obavljen dok si pucnuo prstima.

Uvijek i svugdje kad imam dvojbu, tražim pomoć. Tako je brže. Tako sam radila i u Palmi. Španjolci se tope od ljubaznosti, hoće pomoći, ali na španjolskom. Priskaču turisti na njemačkom i engleskom. Divno iskustvo s ljudima, domaćima, turistima, slučajnim prolaznicima. Ruta koju sam planirala, lokaliteti koje sam željela vidjeti, sve odrađeno s neizmjernim zadovoljstvom. Katedrala, dvorac Bellver, Port, pješačka zona... Kružna vožnja turističkim busom - nezaboravno.

U prtljazi s kojom sam putovala po Španjolskoj, u povratku se našao i jedan novi, poseban kofer. Kofer doživljaja iz Palme, prepun dragocjenosti koje se "samo srcem vide".

Njega, za razliku od ostalih, nosim s lakoćom i veseljem.

Radost, ljepota, uzbuđenja sadržaj su tog kofera koji je zasluženo osigurao posebno mjesto u mojoj životnoj prtljazi.