Kolumne

utorak, 5. prosinca 2017.

„Kafkino oko i druge pjesme“ Karstena Bjarnholta, Književni klub Brčko distrikt BiH 2017.


Piše: Nikola Šimić Tonin

U okviru off programa XXXIV Pozorišnih - kazališnih susreta BiH u Brčkom je od 16. do 25. 11. 2017. predstavljena zbirka „Kafkino oko i druge pjesme“ Karstena Bjarnholta, pjesnika iz Danske koju je prevela Milena Rudež. Karsten Bjarnholt neobičan je pjesnik čak i za prilike u Danskoj, jer je kroz svoj izričaj samosvojan, poetski putnik namjernik prostranstvima poezije. Svaka od ovih pjesama svojevrsna je poetska postaja na životnoj cesti. Vrcavog i ironičnog jezika, pomalo skrajnuti a pamtljivi su slikopisi, likovnost autora. Poetske slike.

Emocije su jezgro oko kojeg se formira pjesma. Sve je izvrnuto ka unutra, nutrini pjesnikove duše, koja je na momente krenuti vulkan kaosa: zapitanosti, bola, straha… spram pervertiranom svijetu.

Ova konstatacija još je utemeljenija kada se ima u vidu da Bjarnholt nije predstavnik niti jedne generacije pjesnika u svojoj zemlji jer ima sasvim neobičan pristup poeziji. Originalno je zbirka prije dva mjeseca izdana u Danskoj i u njoj je dodano još desetak pjesama iz Bjarnholtovih ranijih zbirki.

„Specifičnost stvaraoca jest da njegove pjesme polaze od svakodnevnih stvari i pretvaraju se u nešto drugačije i neobično. Mislim da će ova knjiga biti jako dobro prihvaćena i kod nas jer i naši ljudi ovdje vole, odnosno traže otklon od stvarnosti, a ne opisivanje sadašnjosti golog života. To vidim i kroz prizmu odnosno želju svih nas da bar na trenutak spoznamo ono što nam se makar u djeliću sekunde, ukaže kao nešto drugačije, a to može i čini upravo Bjarnholtova poezija», naglasila je prevoditeljica Milena Rudeš.

Sam autor nije krio zadovoljstvo što je «Kafkino oko», svoje predstavljanje doživjelo u okviru prestižne manifestacije kakvi su brčanski Pozorišni susreti, uputivši posebnu zahvalnost organizatorima i Žarku Mileniću, uredniku zbirke koja je izašla u izdanju Književnog kluba Brčko distrikt BiH. Govoreći o onome što je kroz stihove bilježio Karsten Bjanholst ističe  da je njegov lajtmotiv stvarnost u kojoj živi.

„U konkretnom slučaju riječ je o onome što se u Zapadnoj Europi sve više i više dešava a to je činjenica da sve veći broj mladih ljudi psihički obolijeva. Upravo s tim ljudima  sam ja radio. Prema mom shvatanju poezija nije za «mekušce». Ja poeziju vidim kao odraz stvarnosti u kojoj živimo. Upravo ta stvarnost, često i jeste kao takva bolna. Dodatno umijeće je kroz tu bolnu stvarnost provući i nit ljubavi, što nadam se, kroz  moj pjesnički izričaj, će čitaoci i prepoznati“, rekao je autor.

Inače, zbirka poezije  «Kafkino oko i druge pjesme», pored navedenog ključnog aspekta  koji je precizirao sam autor, oslikava viziju svijeta ljudi kada ulaze u jako zrele godine, odnosno ostare, i sve to prikazujući na jedan ironičan i komičan način.

U Starom zavjetu tijelo se nasuprot predstavlja u svojoj krhkosti i prolaznosti; ljudski rod je tijelo, a božansko je duh (pneuma).“ Gerbebran Alen, Ševalije, Žan. Rečnik simbola. IK: Kiša: Stylos art, Novi Sad, 2013, str. 959.

Ova misao kao osnovna tkalačka nit pjesme skoro se pa provlači kroz svaku pjesmu.

Osobnost i duhovnost Karstena Bjarnholta bogati nas poezijom sjajnih ironijskih perspektiva koje zbirci pjesama: «Kafkino oko i druge pjesme», daje poseban poetski sjaj i suptilni štih razinama ranljivosti ljudskoga bića i njegove duše.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.