Kolumne

četvrtak, 7. prosinca 2017.

Denis Kožljan | Besida

























moja i mojega roda,
besida jušta kako ura,
trda kad rabi i mehka
u vrimenu trpljenja,
nikamor njoj ni preša,
pod ruku z kanton na tanko
i debelo,
z roženicon tanca,
z mihon se ubrača
pak pojde
spati trudna kako Istrijan u vrime
največega dela,

besida zagrnjena z ponjavon
bilega cviča, umočena u pinu
blavega mora,
stišnjena u hipu
grdega dana i trpljenja kad
morala je mučati i
skrivena na šufitu čuriti,
samo je ja kapin,
u žepu nosin, spod
kušina kokolivan,
forcu dajen u mižolu
črnega,
u pijatu maneštre z bobiči,
besida na usti prižentana,
na deblu stare ulike ukolorana...

_______________________________________________

besida-riječ
jušta-točna
kad rabi-kada treba
nikamor-nikud
preša-ne žuri
kanton-pjesmom
na tanko i debelo-dvoglasje u istarskoj narodnoj glazbi
roženica-puhački istarski narodni glazbeni instrument
mih-puhački instrument od janjeće kože
ubrača-okreće
tudna-umorna
dela-posla
ponjavon-dekon
pinu blavega mora-pjenu plavog mora
hipu-trenutku
grdega-ružnoga
mučati-šutjeti
šufitu čuriti-tavanu u prazno gledati
žepu-džepu
kokolivan-ušuškavam
forcu-snagu
mižolu-čaši
črnega-crnog vina
pijatu-tanjuru
maneštra z bobiči-istarsko jelo na žlicu sa kukuruzom, grahom i krumpirom
prižentana-prezentirana,ukazana
deblu-stablu
ulike-masline
ukolorana-naslikana

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.