Kolumne

subota, 25. studenoga 2017.

Sven Adam Ewin | Ti si moja voda

Dok prilazim ti, drhtiš poput pume
(Taj tihi otpor ima staro zlato).
Dugo šutiš… a onda uđeš u me.
Sve što želim, ti već si spremna na to.

Jer ti si moja površina vode
I meni radiš stvari koje moraš.
Zrcališ sunce. A kad sunce ode,
Pućiš usne… I čelo lako boraš.

Kad usnu alge, trska i lopoči,
Ti zavoliš me… I strast uđe u te.
U mulju sjaju tvoje slijepe oči,
A ribe tvoju tajnu ljubav šute.

U času tome potamne sve boje.
I mi smo jedno… A bili smo dvoje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.