Kolumne

petak, 3. studenoga 2017.

Nataša Hrupec


Rođena sam 1969. u Koprivnici. Ni to što sam diplomirala kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ni to što sam odrasla prema jasno određenim pravilima, ne smatram presudnim za svoje pisanje. Razmišljam o tome puno, osobito kad se vozim vlakom dvjesto kilometara dnevno putujući na posao, jer radim u u Srednjoj školi u Koprivnici gdje predajem hrvatski jezik. A živim u Zagrebu.

Još točnije: živim kad pišem.

A što me na to tjera?

Možda pokušaj da od života uhvatim ono što je istodobno i neizbježno i neočekivano.

Događa mi se, kad čitam primjerice R. M. Rilkea ili D. Dragojevića, da njihove riječi doživim kao svoje. I onda mislim o njima dugo.

O tim riječima koje nas snažno povezuju, a nikad se nismo sreli.
E baš me one čuvaju od uopćavanja i pojmovnih okvira ovog vremena i prostora.

KEKSI OD JORGOVANA

pečem ti kekse od jorgovana
još malo i bit će gotovi
od Syringae lila blanche
da dobro si čuo: lila blanche
to je francuski kultivar s Montmartra
iz one Azavourove pjesme
znam da znaš

spremit ću ti ih u lijepom izdanju
u jednu kutiju ali flamansku
povezati satenskim trakama iz briža
i onda te molim kad dođe paket ne budali
ne glumi hrabrost, ne izigravaj boema
ne pričaj da ćeš ih u jednoj noći pojesti

znam da nećeš

suviše ti je stalo do linije

nego zašuškaj malo po paus papiru
pogledaj boje
idu od lila do bijelih svijetlo žutih i ružičastih primjeraka
čak ih ima i u boji tamnog burgundca
skuhaj si Café Creme

i prebroji
ima ih tristošezdesepet

1 komentar :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.