Kolumne

nedjelja, 5. studenoga 2017.

Maja Šatalić | Retorička pitanja


Pjevaš li još srdžbu, boginjo,
Ili ti je utihnuo glas?
Promičeš li čudesna djela junaka?
Gdje su ti milosti
I pravedan san koji šalješ
Siromahu dok bogat mori ga?
Je li, nekada lakše, boginjo, bilo?

Štitiš li slaba koji te više ne priznaje,
Koji ti ne poznaje djela?
Vidiš li svoj ljudski u jezeru odraz?
Sažališ li se kada te koji put zazove
Iako ne vjeruje ti više?
Osjećaš li se slabo,
Boginjo bez mana?

Zavidiš li ljudskom rodu?
Napredovao je, zar ne,
A ostao opet često jadan
I moralno isti?
Nisi li s njime pala i ti?
Boginjo kojoj pjevali su pjesme,
Znaš li ih sve?

Gdje se skrivaš,
Boginjo koje više nema?
Kojim ti granama haljina zapinje?
Kud li se skitaš, boginjo,
Kojom stazom kročiš
I pitaš: „Gdje je moj čovjek koji
Dozivaše me svakodnevno?“

Nema komentara :

Objavi komentar