Kolumne

subota, 25. studenoga 2017.

Dragana Novaković | Mors solum initium est















Tebe, čija duša besmrtna je,
čista nepokolebljiva,
neokaljana i nedirnuta,
želim dotaknuti.

Oduvijek imala sam ono što mi ne pripada
jer ruke nisu znale za stid i pokajanje
dok kopale su po pijesku ovalnih pustinja.
(Moje drugo ime je Pohlepa.)

Ne propuštaj mi korake i neokreći se.
Vjera koju izgubila sam, sada tvoja je.

Zato jer nisi uspio pripitomiti moje srce
niti smiriti bujicu vode koja nadolazi,
nemah  snage dalje (pre)živjeti.

Na krstu razapet ću boli
ne bi li ih umrtvljene sahranila
unutar zidina besramlja.

I ne pitaj me,
zašto tuga što slijeva niz zapešće
postaje teška zemlji nad kojom počivamo.

Smrt tek samo početak je.

Nema komentara :

Objavi komentar