Kolumne

subota, 4. studenoga 2017.

Daria Lisenko | Soba

























U velikoj kući na četiri kata
Sve moguće stanuju želje i misli
A zajedno s njima, iza širokih vrata
U sobama malim se strahovi stisli.

Kaotično lutaju u ogromnoj vili
Želje, misli i raznolik strah
I spomen na one što nekoć su bili
A danas postali nebeski prah.

Al postoji jedna soba pod krovom
Puna čudesa, ko vinom je klet
I čuva se velikom sivkastom sovom
Ulaz u skromni taj maleni svijet.

Miriše tamo na djetinjstvo rano
Što strpano davno u prljavu vreću
Na  knjige stare i more skroz slano
Sunce, kruh i bezbrižnu sreću

Kroz otvoren prozor i zavjese plave
Ulijeću jata sjećanja-ptica
Gnijezda sred čarobnih stvari si prave –
Osmijeha, zvijezda, požutjelih skica.

Na zidu par slika bake i djeda
A pored par crteža vile i duge
Stari kalendar – podcrtana srijeda
Tisuću devetsto devedeset i druge.

Razbacane igračke stare po podu ‒
Plišani tigar je već doma iz lova!
Oblak je suza tu skupio vodu
Ugrozio kišom sanduke snova.
   
Ključ za tu sobu je uvijek u bravi
Alkemičar vrijedni sam čitavu noć
Cijela ta kuća u mojoj je glavi
Al u sobi toj crpim svu moć...

Nema komentara :

Objavi komentar