Andreja Malta | Bol

Ti i ja,
ponekad
krademo
poput lopova,
kratke i
slatke trenutke
samo za nas dvoje,
u unajmljenoj sobi
gdje u polumraku,
plahte od
crnog satena,
mirišu na metvicu.
Razgaljeni
dušom i tijelom
u vlastitoj koži od svile
poljupcima i dodirima
u neopisivoj strasti,
upijamo tjelesne slasti,
vodimo ljubav,
isprepleteni u jedno,
do zajedničkih vrhunaca,
satima,
do samog beskraja,
do rastanka.

Rastanak je taj koji
jedini donosi bol,
s njegovom nepodnošljivom
lakoćom nedostajanja,
sve do ponovnog
susreta.