Kolumne

nedjelja, 22. listopada 2017.

Ivica Ušljebrka | Dublinski dnevnik


onog dana
cijeli tvoj svijet stao je u torbu i krenuo s tobom
u punoj utrobi aviona
niskotarifnoga leta
bacio si zadnji pogled tamo gdje živjelo je
tvoje djetinjstvo
(učinilo se sitnim i dalekim kroz onaj mali prozor)
i rupu u želucu ponio si sobom
k'o nužnu prtljagu
kao dio sebe
kao nogu, oko ili nos
njena praznina teža je od one pune torbe
nju si mogao ostaviti
da si htio

sad se ozireš po ulicama ovog hladnog grada
i htio bi ga svojim osjećati
a osjećati ne podliježe onom htjeti
pripadati isto živi negdje drugdje
a htio bi  pripadati
danas  imaš ono što imao nisi
račun u plusu što gojiš ga k'o  kućnog ljubimca
i hraniš ga redovito i brižno
i sama misao na nj vida onu rupu u utrobi
što dovela te ovdje

pružaš pogled  i prebireš njime k'o  ticalom
po ulicama 
tražiš neka znana lica
i rado bi pošao na pivo
i stisnuo ruku starom prijatelju
školskom drugu
poznaniku iz nekih davnih dana
ali - nemaš kome

Nema komentara :

Objavi komentar