Kolumne

četvrtak, 14. rujna 2017.

Igor Petrić | Gravitacija




Sama
na vjetru,
kiši.
Oblak sivi sunce zaklanja
i cijedi svoje kapi prema dolje.
Pokušavaš odletjeti
ali noge su ti teške.
Dani prolaze u tišini.
Pokušavaš nemoguće.
Sila je prejaka
i slomit će uporne.
Ljudi kao lutke iz izloga
nepomični, plastični,
bulje u daljinu i ništa ih se ne tiče.
Suze iz oblaka riječi postaju.
Skupi ih što više i pročitaj na glas.
Nitko te ne sluša, ne čuje,
osim vjetra.
Čuješ li ga? Zove te imenom.
Vrijeme je da i ti
napraviš svoja krila.

Nema komentara :

Objavi komentar