Kolumne

subota, 2. rujna 2017.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Uhićenja u Glamuru

Piše: Božana Ćosić

Kao što sam i slutila, čudni likovi su nam u Glamur donijeli probleme. Jednoga dana, vjerujem po dojavi, stigla je policija. Da, dobro ste pročitali. I nije to bila uobičajena racija na kakvu možete naići, nego ciljano hvatanje nekoliko osoba.

Taj dan sam doživjela pravi šok. Upali su s dugim cijevima, i bez da su nas prethodno obavijestili ili barem u tom trenutku nešto rekli, napravili scenu kao iz akcijskih filmova.

Srećom da nije bilo puno gostiju, ali reputacija nam je sasvim sigurno narušena, ako ne i posve uništena.

Zamislite, samo su najednom banuli i uz galamu uhitili nekoliko osoba. Srećom, nisu se opirali, ili nisu stigli djelovati, pa je sve na koncu prošlo bez uporabe sile.

Međutim, ono što mi i sada zadaje glavobolju, nervozu pa i strah je to što su uhitili i Hrvoja. Da, i to ste dobro pročitali...

Osjećala sam da nešto nije u redu. Već sam govorila o njegovom čudnom ponašanju i slutnji da ih poznaje, kao i o njegovim isprikama, odnosno, riječima da sam sve samo umislila. Evo, na kraju je ispalo da ipak nisam umislila i da je uistinu upleten u nešto što ni sada ne mogu dokučiti. Nitko mi ništa nije rekao, a kamoli objasnio. Ostala sam sama u Glamuru što je također nevjerojatno i jedino što mi je preostalo jest da nazovem Antonija.

I sada se čudim kako su me mogli nakon svega što sam vidjela ostaviti posve samu i nezaštićenu. Nije li to nevjerojatno? Da Antonijo nije stigao gotovo isti tren, umrla bih od straha. No tu nije bio kraj. Najlakše je bilo zatvoriti Glamur i otići kući. Vjerujte, čitavu noć nisam oka sklopila i jedva sam dočekala zoru kako bih posjetila Hrvoja. Naravno, odjurila sam u policijsku postaju gdje su ih pritvorili i srećom, dopustili su mi da ga vidim. Ali to mi nije smanjilo brige, nego ih zapravo povećalo. Tražila sam objašnjenje, bar par riječi koje će mi pomoći da prebrodim to što nas je snašlo, međutim, Hrvoje se pozvao na nesporazum što mi uopće nije zvučalo uvjerljivo. Čak je i u postaji ostao pri svome i tvrdio da sam sve samo umislila. Ok, možda jesam, ali neka mi netko objasni zašto je nevin čovjek uhićen i pritvoren. Zašto sada čeka potez državnog tužiteljstva i rok za suđenje? Za što će mu suditi ako je nevin?!...

Nekoliko sati nakon mog posjeta pustili su ga. Moći će se braniti sa slobode, ali to ne umanjuje moja pitanja na koja još uvijek nisam dobila odgovore.

Prošlo je nekoliko dana, a nisam ga ni vidjela ni čula. Glamur je zatvoren do daljnjega i sve što sada mogu učiniti je da nekako pokušam otkriti što se događa.

Moj voljeni Hrvoje, onaj isti Hrvoje koji je u mojim očima bio oličenje svega dobroga i gotovo savršenoga, odjednom je postao kriminalac. Odjednom je sve što sam o njemu mislila palo u vodu i potopilo se. Ne znam što će mi novi dan donijeti. Ne znam što se dogodilo. Možda je uistinu nevin i možda je riječ o nesporazumu, ali njegova šutnja i izbjegavanje čak i telefonskog razgovora jasno su mi rekli da više ništa neće biti isto.

Nema komentara :

Objavi komentar