Kolumne

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Danijel Dragojević | Nebeski bolesnik


Koliko mjesta gdje nismo dočekali ljetnu zoru; koliko uvenuća tamo i ovdje.
Lijepo bi bilo biti svuda ovog časa: u središtu i
na kori ploda, i dalje, dalje.
Ali ne svemir, ne daljine, dovoljna su dva mjesta za našu mjeru, naš oklop.
Bio bi to široki zagrljaj: svi mrtvi i svi živi, i oni koji se nisu rodili, u nama sve.
Ne zbrajati, ne kupiti - sve odjednom dodirivati, kao u šaci, pokrete, mjesta i časove.
Ovo naše meso, sitna kiša što nas s neba lupa, i to ropski - koračati, koračati…
Nebeski bolesniče, lijepo bi bilo…uvećana dobra kidaju granice, tako bez štita bili bi potpuno zaštićeni.


Nema komentara :

Objavi komentar