Kolumne

četvrtak, 6. srpnja 2017.

Predrag Subanović | Svakodnevna



Da, želim...
Tvoje lagane prstiće na mojim grudima...
Ledene za pijanu ljubavnu vrelinu
Tople i životodavne u mrazu mojih doba
Pogled miran i zanosan
Riječi blage
Moja djela bez tvoje osude
Muziku bez fanfara i patetike
Tvoja bosa stopala na mojim leđima
Bez razgovora o krivici

Dokaz ljubavi, da - može!
Potreban mi je uvijek i stalno
Kao i plač na tvojim grudima, u tvom krilu
Zvuk i vizija...
Zašto uvijek shvatim da te volim - u krivo vrijeme?
Ili to svakom emotivnom smradu treba šamar?

Ne daj radosti moja da me vragovi odnesu prije našeg vremena za ljubav
Da li si ikada zamišljala tišinu moje duše u tvom srcu?
Da li si ikada zamišljala kako sa zvijezda silazim da te ljubim?
Da li si ikada osjetila kako sam te zagrabio sa tratinom na kojoj si sjedila i brala maslačke,
i nosio te u susret toplim vjetrovima Mediterana?

Samo mi drži grudi, ljubavi
Mirno ih drži, jedino tako može biti
Da sanjamo naše zlatne snove
Da tvoji prstići mirno leže
Da te ljubim, da me ljubiš
Uvijek; svagda i u svim vremenima
Svih nas

Tvoj život; moj život; naš život; naši životi

Nema komentara :

Objavi komentar