Kolumne

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

Patnje mladog autora XLII.


SPONZORUŠA

Piše: Jelena Hrvoj

Uz sve pozitivne strane samoizdavaštva, postoje i one koje su daleko od lijepih. Iako je objavljivanje knjiga u privatnoj nakladi borba od prvog dana, neke od tih borba svode se na Don Quijote pothvate.

Jednu od takvih „borba s vjetrenjačama“ upravo vodim.


Svatko tko se ikada našao u svijetu ovakvog ili onakvog izdavaštva zna da cijeli proces, od pisanja pa do realizacije tiska, nije nimalo jeftin. Od lekture koja u prosjeku košta kao prosječna mjesečna plaća, do same cijene tiska i cijele palete poslova koji se moraju odraditi između. Da, skup sport. No, ono što je najskuplje, a i neophodno da knjiga završi u vašim rukama je - tisak.

Neki autori uspiju uštedjeti novac, drugi rukopise prepuštaju izdavačima, a neki pak posežu za drugim opcijama. Jedna od tih opcija „snašla“ je i mene. Moj treći roman znatno je veći i prema tome je i sama cijena tiska poprilično visoka. Ne želim iznositi svotu… samo ću napomenuti da se radi o peteroznamenkastom broju. Cifra koju ni u najluđim snovima ne mogu samostalno izdvojiti. Minimalna naklada - 300 knjiga. I tako se moja malenkost teškom mukom odlučila zatražiti sponzorstva. Zašto pišem teškom mukom? Jer mi je osobno iznimno teško tražiti novac od ikoga. Postoje dvije opcije - donacije i sponzorstvo koje autor može potražiti, a za iste se u konačnici donatorima/sponzorima odbija porez. Za razliku od donacija, sponzorstvo podrazumijeva neku vrstu protuusluge koja se najčešće uzvrati u obliku reklame (logo sponzora na proizvodu) ili pak poklanjanja nekoliko primjeraka, u ovome slučaju - knjige.

Po meni je logično da se s upitima za sponzorstva krene tako da se prvo pitaju firme/lokali itd. koji su u krugu vaše županije. Postoji veća šansa da su ti ljudi već čuli za vas, a time se povećava i šansa da će podržati vaš projekt. Nakon lokalnog „tržišta“, odlučila sam potražiti koje veće firme u Hrvatskoj dodjeljuju sponzorstva. Odgovorit ću vam ukratko - gotovo sve. Od najvećih banaka, drogerija, lanaca kladionica itd. Kada pogledate financijska stanja tih velikana, iznos koji vi tražite djeluje vam kao tek malena mušica u košnici njihovih financija. Na žalost, vaša mušica ne mora nužno biti atraktivna toj košnici. Na devedeset posto e-mailova odgovoreno mi je na približno ovaj način: „Na žalost vaš projekt ne uklapa se u naš plan.“  Ostalih deset posto odgovora nisam dobila.

Nakon odbijenica osjećate frustraciju, no otresete se i krenete dalje. Naravno, sljedeći je korak slanje upita manjim firmama. Na žalost, kod slanja spomenutima od samog ste početka svjesni situacije kako velika većina njih nije dovoljno financijski „potkovana“ da bi uložila u reklamu koja će biti otisnuta na koricama knjige.

Dakle, zaključa je da se čovjek jako lako nađe u začaranom krugu financijskog svijeta. Bila riječ o pronalasku izdavača ili pokušajima samostalnog objavljivanja, jedino što je bitno je to da se oboružate debelim strpljenjem jer nećete naići na mnogo razumijevanja.

p.s. Držite mi fige, jer još uvijek skupljam. ;)

Nema komentara :

Objavi komentar