Kolumne

utorak, 11. srpnja 2017.

Mario Lovreković | Mesareve kćeri (1)


Odbacivši otpad, Adamo Coppola zastao je predahnuti. Izbacio je sluz iz nosa na prašnjavo tlo pored kanti za otpad, promotrio sve prljave muhe uokolo, pa glasno uzdahnuo. Zavrtio je glavom u krug, a potom hrapavim glasom promrmljao: „Jebene muhe. Željne k'o djevice kurca. Fuj. Samo žderite to smeće, ima ga još. Kurve...“

Znoj ga je učestalo oblijevao. Ljeto je tek kanilo dočarati koliko vruće može biti i koliko sala može otopiti, a Adamo već na samom početku nije imao izbora nego pokoriti se jačemu od sebe. Kako bi se imalo bolje osjećao, odnosno nosio se sam sa sobom i trbuhom veličine kartonske kutije za mikrovalnu pećnicu, navukao je pamučne hlače i pregaču s vezicama oko vrata. Preko čela je navukao znojnik roza boje s likom Barbie iz '92. Uzeo ga je iz ladice za donje rublje mlađe kćeri. Smatrao je kako njoj više nikada neće trebati, a njemu je itekako bio potreban. Za duševni mir, ništa drugo.

Eva se pak nije slagala s time. U redu, znojnik kao znojnik doista nije trebala, ali to je bio posljednji dar koji je dobila od majke i dobro je pamtila kako joj je ona, očima punima ljubavi, taj dar pružala u ruke.

Lucette Coppola tada nije bila dovoljno prisebna. Rak je naposljetku pojeo sve što je živjelo u njoj. Kosti, jetru, gušteraču, slezenu i želudac. Mjesecima je prikupljala snagu samo kako bi poljubila dijete za deveti rođendan i predala joj svoj posljednji dar. Taj blesavi znojnik za čelo koji nije niti kupila osobno, već je zamolila Adamoa da joj donese nešto posebno.

Umrla je nakon dva dana.

Adamo se kretao sporo i nezainteresirano za posao. Bacao je komade mesa po stolovima kao da ne zna što učiniti s njima. Vrućina i tjeskoba zavladale su njime poput pečata na oporuci. Kipuće i jasno. Misli su mu zalutale, tražile su izlaz negdje u prošlosti, tamo gdje je nekoć uistinu živio, jednako snažno kao i topla krv svetaca (kojih nema i nikada neće ni biti).

Nedostajala mu je Lucette. Možda jednako kao i Bruna, njegova prva supruga. Volio je obje, na njemu poseban način, samo što je Lucette bila krotko janje s puno unutarnje snage i razumijevanja, dok je Bruna bila divlji pas koji se bori za svaki ugriz koji namjerava zadati. Opet, obje su ga jednako voljele i u njemu pronašle kartu za putovanje u tamniji dio vlastite osobnosti – kartu koju bez njega možda nikada ne bi niti kupile.

Bruna, koja mu je rodila kćer Lilith, maleno biće koje je od prvoga dana obožavao, jer je osjećao da će biti poput njega, nikada neće napustiti svoje mjesto u njegovom srcu. S njom je nekako i počeo živjeti poput muškarca. Uz nju je konačno odrastao.

Kada se vjenčao s Lucette ona je već imala dijete, malenu Evu, curicu tri godine mlađu od Lilith. Adamo je i nju prigrlio jednakom toplinom kao i njezinu majku. I tu se odmah osjetila privrženost. Svih četvoro međusobno. Kao da su bili mačići koje je netko razdvojio na trideset dana, a onda ih opet spojio čisto da vidi kako će se odnositi jedni prema drugima.

I nanjušili bi se...

Lilith nikada nije odbacivala Evu i obratno. Postale se sestre od prvoga dana. Učile su jedna drugu, dijelile postelju za san, voljele jednake stvari, kao da doista jesu rođene sestre.

Adamo je Lucette govorio o Bruni, o njihovom odnosu, a Lucette je, čuvši sve što je Adamo izrekao, počela osjećati poštovanje prema Bruni. Da su obje nekim čudom živjele u isto vrijeme, Adamo bi zasigurno obje zadržao za sebe. Ili bi obje ostale uz njega. Nije tu riječ o muškarcu koji uživa u tijelima dvije žene, već u muškarcu koji uživa u njihovim dušama. Ili moguće određenim posebnostima.

Meso je i dalje ležalo na stolovima, krv je počela dobivati neugodan miris. Adamo je i dalje sanjario stojeći i ne mareći. Moguće da je nakratko i zadrijemao na nogama. Vrućina, težak čovjek, događalo se i ranije.

„Ovu štetu ti plaćaš?“ – oglasila se starija kćer ušavši u glavnu radnu prostoriju.

„Što? Tko..? Ah, ti si.“ – razbudio se Adamo.

„Meso smrdi. Bacaš ga ili trebaš pomoć?“

„Pa, polako, sada ću ga samljeti. Bože...“

„Što?! Ista sam mama?? To si htio reći? I trebam biti. Rekla sam ti već, ako trebaš pomoć, zooviii meee!!“

„Da, da, znam. Ne trebam pomoć.“

„Ne trebaš pomoć? Pa znojiš se poput prasca, na čelu imaš jebenu Barbie, meso smrdi barem dva kilometra dalje! I ti ne trebaš pomoć??!!“

„Znaš da me posao malo umiri, iznutra, pa dopusti mi da ovo dovršim sam.“

„Oooo, ti se zasigurno ideš odmoriti i to ravno u krevetu. A ja ću dovršiti. I odjebi one tablete za spavanje. Znam što piješ i s čime miješaš, tako da se odmah ostavi tog sranja i one boce koju cuclaš već dva dana. U redu?!“

„Je Lilith, u redu je. Idem onda... pa ti...“

Čim je Adamo napustio prostoriju Lilith je vješto započela posao. Meso koje je počelo poprimati neugodan miris položila je u veliku plastičnu posudu koju je zatim napunila ledenom vodom i začinila s nekoliko prstohvata soli. Zatim je očistila radnu površinu od koščica i dlaka. Tek kada je sve bilo briljantno čisto odlučila je dovršiti posao.

Kuke za meso bile su prepune materijala, samo što ništa nije bilo dovršeno do kraja.

S pojedinih dijelova trebalo je oguliti kožu, s pojedinih izvaditi žilice i tetive, stoga se Lilith dohvatila najtanjeg i najoštrijeg noža, pa započela čistiti meso do savršenstva.

Odavno je pala noć kada se Adamo probudio i pošao vidjeti kako je Lilith odradila posao. Provirio je u glavnu prostoriju i ugledao čudo! Stolovi su bili čisti, meso se cijedilo, svinjetina je bila odvojena od junetine, srnetina od veprovine, manje kvalitetno meso već mljeveno i začinjeno aditivima kako bi se samo napunilo u crijeva za kobasice.

Ostaci za paštetu bili su u posudama za punjenje i termičku obradu. Sve je bilo savršeno!
Ipak nije bila gruba prema ocu, pomislio je.

Odlučio je dovršiti to malo posla kojega je imao, jer ranom zorom radnju je trebalo otvoriti. Svježe meso po narudžbi, suhomesnati proizvodi, sve je moralo biti dostupno kupcima.

Adamo je posegnuo za pregačom uvijek obješenom na vješalici pored vrata. Pružio je ruku i ne gledajući, međutim pregaču nije dotaknuo. Uputio je pogled prema mjestu na kojemu bi se pregača trebala nalaziti, ali umjesto nje ugledao je...

Lilith je odlučila Evu povesti u noćni život. Zašto ne, zaključila je. Eva je imala punih petnaest, dok je Lilith nedavno navršila osamnaest. Ionako starija sestra uvijek čuva mlađu. Opet, Adamo je u dubokom snu, uvjeravala se Lilith, stoga neće biti posljedica po njih dvije. Eva je pristala vjerujući riječima starije sestre, a i znajući kako noćni život u Dahni zapravo ne postoji.

Selo kao selo, kilometrima udaljeno od Rimskog carstva, srca Italije. Mjesto koje nitko ne posjećuje niti mari za njega. Ljudi se brinu sami o sebi isključivo radeći za svoje dobro i za dobrobit svoje skromne zajednice. Dahna je bila upravo to. Skromna rajska pustopoljina s nekih četiristotinjak stanovnika i nekoliko bogatih farmi. Osnovna glavna ulica, omanji trg, crkva, tržnica, te nekoliko radnji među kojima i vrlo cijenjena mesnica Coppola. Jednom riječju: Dahna.

Stoga Eva nije imala velika očekivanja glede noćnog izlaska s Lilith. Znala je da će otići do trga Svetog Valentina gdje će susresti nekolicinu vršnjaka (pa i onih nešto starijih), tamo će razglabati o glasinama koje kruže selom, zatim će mladići posegnuti za pokojom bocom vina, početi će zadirkivati djevojke i svi će se kroz nekoliko sati razići mirno ili vrijeđajući se, ovisno o količini popijenog vina.

Najzad, sve će se sve zaboraviti do idućeg puta.

Međutim, nije bilo tako. Lilith je imala druge planove za njih dvije. Nakanila je Evu odvesti u kuću izvan centra sela, u kuću mladića imenom Ceasario. Poznavala ga je površno, susrela ga je nekoliko puta na trgu dok je s vršnjacima ubijala vrijeme. Bješe joj privlačan, mada štoviše, činilo se kako je i ona privlačna njemu. Rijetko tko ne bi zamijetio crnokosu i dugonogu Lilith, samo što joj se nitko nije usudio približiti. Moguće zbog ljepote, moguće zbog glasina koje su kružile o Bruni Coppola. Kako to biva, ljudi odmah osuđuju stado, ne i jedinke u njemu.

Pokucavši na vrata, te duboko uzdahnuvši, Lilith je Evi obrazložila kako od nje traži samo jedno. Poslušnost. Eva nije u potpunosti razumijevala sestru, ali je iz povjerenja pristala na njezin zahtjev.
Moguće i zbog same znatiželje.

Vrata su se otvorila i ukazao se Ceasario. Anđeo u crnome, pomislila je Eva. Mladić je bio itekako pristao i privlačan. Zasigurno stariji od Lilith, ali držanjem i glasom prije bi pristajao Evinoj generaciji. Nasmijan i vedar, zamahnuo je desnicom iz ramena i time ih pozvao u svoj dom. Stoga su ušle. Eva se spoticala koračajući za njime, dok se Lilith pronicljivo smijuljila. Mačka je dovela mače, pomislila je.

U kući obitelji Coppola svjetla su i dalje gorjela. Sat je pokazivao 00:00. Adamo je bio izvan sebe. Kćeri bi trebale biti u postelji, pogotovo Lilith koja mu je trebala pomagati u radnji odmah izjutra, međutim obje su postelje bile prazne. Promišljao je što učiniti. Vjerovao je kako bi ih mogao pronaći u centru sela, ali tako srdit ujedno i osramotiti, stoga je odlučio pričekati. Vratio se u glavnu prostoriju za obradu mesa, pa uputio pogled na mjesto gdje mu je trebala visjeti pregača. Razmišljao je o poruci koju je očito dobio od Lilith. Razumijevanje nije mogao usvojiti, nikako, jer na vješalici, umjesto pregače, bješe obješen par jelenjih mošnji, dok pregače nigdje nije bilo.

Ceasario se ponio poput pravoga gospodina. Ponudio je djevojkama sjedeća mjesta na dvosjedu, čašu vina, slane srdele, kozji sir i masline, dok se on smjestio u fotelju nasuprot njih provokativno ih promatrajući. U pozadini se mogla čuti tiha glazba, violončela i violine, klasična glazba (Giuseppe Verdi). U kući je bilo neobično toplo, tako da je Eva odmah odbacila kožnu jaknu. Lilith toplina nije smetala.

„I evo nas, ha?“ – progovorio je domaćin.

„Da, i evo nas.“ – uzvratila je Lilith. Eva je samo blijedo promatrala.

„Pa, kako ste večeras? Opuštene?“

„Jesmo. Možda Eva nije, ali ja jesam. Čuj, žuri nam se kući, pa ako možemo samo vidjeti, a drugi puta ćemo se i poigrati. Može?“

„Ne znam baš, nije ono što smo dogovorili. Obećala si da će ona gledati, a ti prvi put probati. Zar ne? Rekla si tako.“

„Jesam, htjela sam da ona bude uz mene i odmah uči za sebe. Ali samo zato, jer živimo tu gdje živimo, tako da baš i nemamo veliki izbor lijepih mladića.“

„Aha, ti si mene namjeravala iskoristiti samo za svoje potrebe! E, pa neće to tako ići. Možda možemo jednostavnije postaviti stvari? Ugodnije, rekao bih. Učinimo sljedeće: obje se skinite odmah, poljubite se u usta, pa ćemo sve to napraviti zajedno. Može?!“

Eva je samo šutjela razjapljenih usta te u sebi govorila pregršt riječi pogrde za Lilith. Dobro je poznavala stariju sestru, vječito otvoreniju i snažniju od drugih, ali da je za ovakvo što bila sposobna  – pa na to nikada nije niti pomislila! Smrknuto je slušala njihov razgovor osjećajući kako kraj priče nikako neće biti blistav. Očekivala je nasilje i borbu, stoga se odmah pripremila na najgore.

„Hajde ti ne zajebavaj. Daj da ga vidimo pa da znamo što nas to čeka kada opet dođemo. Ili ti je možda neugodno?“ – provocirala je Lilith.

„Ha, ha! Nije mi neugodno mala, samo mi se ne sviđa kada me vuku za rep. Lijepo si obećala da ćemo večeras nas dvoje to učiniti a da će ona samo gledati. I u čemu je sada problem?“

„ U tvom stavu je problem. Nisi uopće divan, a takvim si se prikazao.“

„Pa jesam mala, samo da vidiš koliko! He, he!!“

Lilith je naglo ustala, međutim Ceasario je prekinuo njezinu radnju udarivši ju u lice. Kada je pala na pod glasno se nasmijao. Pobjedonosno je govorio kako će sada obje postati žene. Nije se obazirao na Evu, a trebao je, jer ona nije strahovala upotrijebiti svoje oružje (možda više iz straha nego iz same potrebe). Dugi nokat probio je njegovo desno oko –plup – u jednoj jedinoj sekundi! Slijepo je vrištao poput djevojčice u tami dok se Lilith polagano vraćala na noge. Ustala je, promatrajući ga kao pseto kojemu je potrebna eutanazija, pa posegnula u džep jakne, izvadivši očevu krvavu pregaču i svoj najtanji i najoštriji nož. Znala je unaprijed što će joj zatrebati, što treba ponijeti.

Posljednje što je Ceasario rekao nije opisivo. Krici su kratko trajali, ali bili su... glasni. Prilično glasni. Nož je prvo načeo lice, od tjemena s lijeva do brade s desna, do same kosti lubanje. Zatim je stradalo i drugo oko. Posljednji ubodi bili su toliko brzi da ih ljudsko oko gotovo ne bi moglo slijediti. Raširili su se po čitavom tijelu ljepotana, dok je jadnik punio pluća vlastitom krvlju.

„Što sada?“ – upitala je Eva nakon što je Ceasario prestao pokazivati znakove života.

„Ništa. Uzmi mu srce i jetru, ja ću ih izvaditi. Ostatak ćemo pokupiti kasnije.“

„Kasnije? Kada kasnije? On je mrtav, zar ne?“ – nastavila je Eva.

„Da, da, draga moja, mrtav je. Htjela si ga, ili...?“

„Nisam. Ali, mogla si ga samo raniti ili nešto slično. Ne znam. Ljudi će pitati za njega, znaš?“

„Neće. Vjeruj mi. On je samotnjak. Rijetko je dolazio do crkve i trga, najčešće bi samo prošao pored svih nas. Nekoliko puta je zastao, jer poznaje onu kurvu zvanu Gia, ljubazno nas pozdravio, a odmah zatim nastavio svojim putem. Samotnjak, kažem ti.“

„Dobro, a kako si onda ti uopće došla do njega?“

„Obećala sam mu djevičanstvo.“

„Zašto si to učinila?“

„Ha, ha!! Ti si luda sestro. Pa zbog mesa!“

Kuća obitelji Coppola bila je tiha i mračna. Sestre su ušle kroz zadnja vrata, tiho se krećući. Lilith je, samo usput, vratila očevu pregaču na mjesto jelenjih mošnji. Odnosno stavila je pregaču na njih, jer ih Adamo nije uklonio. Ušle su u kupaonicu, svukle svu odjeću sa sebe i posjele se izravno u kadu. Sestrama je zajedničko kupanje predstavljalo svojevrsni ritual. Obožavale bi napuniti kadu vrućom vodom, pa sjesti jedna nasuprot drugoj, a zatim dugo, dugo razgovarati. Sve dok se voda i po peti put ne bi ohladila.

Te večeri, točnije noći, nakon ritualnog osvježenja zamotale su tijela u ogromne mekane ručnike. Kao da ih nikada do tada nisu imale na sebi obje osjetiše nježnost njihovih pamučnih dodira. Čvrste grudi su neprimjereno odale dužinu njihovih bradavica, čvrste pipce koji su žudjeli za tuđim jezikom, kojega nikada nisu osjetile.

Stoga bi se sestre ponekad pobrinule same za sebe. Voljele su se nedopuštenim načinom, jer drugog načina nije bilo.

Ručnici su pali, kao da nekoć bješe anđeli, pa se onako mokri prostrli po podu djevojačke sobe. Moguće da su i sami promatrali sve što se dalje događalo, vjerojatno su bili znatiželjni, kao što bi i mnogi bili na njihovom mjestu. Dvije ljepotice spojene u ljubavi bez granica, spremne jedna drugoj pružiti sav mogući užitak. Nema živućeg koji bi mogao zanemariti ili barem ne pogledati tu divotu, jer one su to činile poput boginja; uzvišeno se krećući pomagale su jedna drugoj tijekom samih vrhunaca, kojih nije nedostajalo.

Prvi pijetao se oglasio u 05:15 ujutro. Drugi odmah nakon njega. Činilo se kao da je ovaj malo zakasnio, pa se iz srdžbe još jače oglasio. Moguće da je kriknuo: ja sam duže bio na kokama od tebe, frajeru! Što god da je koji poručio drugome, niti jedan nije probudio Adamoa, jer on je bio na nogama već u 04:50. Prvo je provirio u sobu svojih kćeri i zatekao ih kako mirno snivaju. Nije znao da su cure ušle u kuću gotovo odmah nakon što je on zaspao, a one same zarobile postelju tek u 03:20. Smireno se uputio u kuhinju popiti jutarnju kavu, a zatim u prostoriju za obradu mesa kako bi pripremio sve potrebito za dnevnu prodaju. Smirenost mu je pružalo saznanje o Lilith koja je prethodne noći napravila dovoljno posla, stoga nije pretjerano žurio. Kretao se po prostoriji poput izgubljenog pingvina na krvavoj santi leda, pogledavao je uokolo, kada najednom primijeti pregaču na mjestu gdje nekoliko sati ranije nije bila. Prišao je pregači i dobro ju promotrio. Zaključio je kako na njoj ranije nije bilo toliko krvi. Pružio je ruku s namjerom da je skine s vješalice, kada nešto ispadne. Nož. Krvav. Adamo je sjeo na tlo i pomislio: ponavlja se! Vratio je pregaču na vješalicu, oprao nož, pa nastavio s pakiranjem mesnih proizvoda. Odlučio je prešutjeti mošnje, pregaču i nož.

Mesnica je trebala primati kupce od 07:00, stoga je požurio, pomislivši kako Lilith toga dana neće biti od velike pomoći. Međutim, ona se pojavila ispred njega nedugo zatim. Izgledala je svježe i odmorno, te povikala: „Što se čeka oče? Nemamo dovoljno goriva?“

Dahna se polagano budila dok je mesarski dvojac polagano pristizao u strogi centar mjesta. Otvorili su vrata svoje mesnice već u 06:40. Prve babe nahrupile su unutra gotovo odmah, ispitujući što je najsvježije i kolika je cijena, mada su kod Adamoa cijene uvijek bile jednake, isto kao i kupci. Opet, kupac je uvijek u pravu, stoga se Adamo svakoga dana na jednak način postavljao. Ponavljao je cijene tvrdeći kako je sve uvijek svježe, jer on sam uzgaja i kolje životinje, objašnjavao je kako nigdje u krugu od dvadeset kilometara nema druge mesnice, kao niti farme, i tako dalje. Kupci su ponekad znali zanovijetati, točnije tvrditi kako bi im se više isplatilo otići 37 kilometara dalje do Rima i tamo kupiti pravomeso, međutim Adamo ih je uvijek uvjeravao u suprotno. Svojom čašću je branio kvalitetu vlastitog mesa.

Lilith se obično nije miješala u rasprave s babama, šutjela je i pakirala traženo. Međutim, toga je dana bila posebno raspoložena za sarkazam, prigovaranje i općeniti razgovor s mušterijama.

Nema komentara :

Objavi komentar