Kolumne

srijeda, 21. lipnja 2017.

Miroslav Pelikan | Kretnja


Ponekad opazim tvoje graciozne kretnje, lagano se i skokovito krećeš, silna je moć tvoga mladog tijela, zamahuješ s repom i otkrivaš dio lica, oči se sjaje
Zastajem i pomalo stidljivo zaključujem, lijep trenutak tijela u pokretu, vješto promičeš, nesputano, slobodno, nema granica gesti
Poželim biti nevidljiv, prateći te u stopu, ne, ne bih te dodirivao, samo bi promatrao i upijao očima tvoje kretnje i uživao u mirisu kose
Ne, ne bih te doticao jer tada bi čarolija prestala, samo bih te pratio kao prozirni duh i smijao se tvojim pokretima
Ponekad primijetim tvoje graciozne kretnje i sjetim se nevidljivog koji te u stopu prati, tada se nasmijem dok se ti okrećeš i gledaš u moje usne a ja samo šutim

Nema komentara :

Objavi komentar