Kolumne

petak, 5. svibnja 2017.

Petar Mrazek | Predvidljivost




Kad žiletom pređem preko obraza
mjesec prokrvari, posjekotina na
nebu
oblaci su maramice koje zaustave
krvarenje

Kad umrem nebo ne bude zaplakalo,
jer budem to učinio za vrijeme najveće
suše na dlanovima
Kad pokušam zaspati, kapci će biti
usporeni padobrani koji se odbijaju
spustiti i na kraju se zapetljaju među
krivuljaste grane
Kad napišem pjesmu na papir, zgužvat ću
ga i riječi iscijediti kao virus na servere
netaknutih umova, zaraziti ih poezijom
prije nego ona mene izda i izliječi me
pravilne uporabe jezika
Kad moje kosti hermeneutički obrade,
osjetit će se propuh u Gogoljevoj
kabanici, prokišnjavati će Amazona
u predvidljivom rezanju očiju

Nema komentara :

Objavi komentar