Pomalo smaknut, mimo druge,
S raskošnim darom za lijepu riječ,
Držao sam tirade duge,
Analfabetima, takoreć.
Mada sam zborio izvanredno,
Ignorirao me probisvijet.
Za učene mi bje svejedno,
Neka čekaju na svoj red.
Zborih u stihu. Zborih prozno.
Rasipah talent, sve u svem.
I Bog me kazni, kazni grozno:
Stigli učeni, a ja nijem!
No tada stiže izdaleka
Prvotnih mojih riječi jeka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.