Kolumne

ponedjeljak, 17. travnja 2017.

Sven Adam Ewin | Pozadinski šum poezije





Pomalo smaknut, mimo druge,
S raskošnim darom za lijepu riječ,
Držao sam tirade duge,
Analfabetima, takoreć.

Mada sam zborio izvanredno,
Ignorirao me probisvijet.
Za učene mi bje svejedno,
Neka čekaju na svoj red.

Zborih u stihu. Zborih prozno.
Rasipah talent, sve u svem.
I Bog me kazni, kazni grozno:
Stigli učeni, a ja nijem!

No tada stiže izdaleka
Prvotnih mojih riječi jeka.

Nema komentara :

Objavi komentar