Kolumne

nedjelja, 19. veljače 2017.

Mladen Ćosić Točak | Ljubavi pravoj ne treba Valentinovo


Mogao sam ti napraviti uštipke
i napisati ljubavnu pjesmu,
te je pročitati za doručkom
i tiho reći koliko te volim,
dok pjesme još odjekuje sobom
Ali nisam, jer ti predobro znaš,
i kako, bilo koja napisana riječ
na papiru je tek mrtvo slovo,
tako isto koliko sam lud
i za uštipcima a i za tobom…

Mogao sam ti kupiti cvijeće;
al’ ono, bilo ubrano, ili neubrano
uvijek na kraju sveli stručak postane.
Il’ možda nešto drugo, sitnicu kakvu,
recimo čokoladu; al’ i ona se pojede
još istu večer, i tek omot njen ostane…

Mogao sam ti kupiti i nešto uistinu skupo;
haljinu, il’ neki drugi komad odjeće,
ali, i ona ako se ne izdere il’ ne okraća,
za neko vrijeme bude demode.
Razmišljao sam i o nakitu;
ali ni od toga ništa se ne nosi vječno,
već se u nekoj od kutija za nakit zametne
i nestane u jednoj od ladica komode…

Stoga s takve točke gledišta
čemu i sva volja i sav trud;
za ljubav se može pisati ali ne mora,
al’ se sigurno ne kupuje ništa…

Ipak te na stolu čekaše uštipci;
a oni, onako rumene boje,
i topli, k’o tvoji poljupci,
lagano našu glad tole…
A mi se gledamo baš onim
pogledom jedinim u kojem nam oči,
i kad se ne zbori, zbore
koliko te vole, koliko me vole.
Jer, već odavno spoznalo je
i oko tvoje, i oko moje;
ljubav je naša sama sebi najveći dar
i ne trebaju joj drugi darovi
a pogotovo ne za Valentinovo
dok je u njima onaj od iskona osmijeh
a i onaj na licu od srca iskren
od sveg brane, a i hrane, i poje…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.