Kolumne

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

Mario Kovačević | Pješčani sat



Mi smo samo zrnca pijeska
u nečijem pješčanom satu
suzama oslikana freska
tragovi snova u blatu

Kad vjetar digne svoj glas
i kad počnu crne kiše
neće moći nitko od nas
kupit' ni minutu više

Negdje između neba i tla
umiru tiho naši dani
u beskrajnom ratu dobra i zla
mi smo uvijek na krivoj strani

A kada nas pojedu crvi
i kad istrune naše sjeme
tko li će shvatiti prvi
da vječno je samo vrijeme                                      

Tihani
© 02/87.

Nema komentara :

Objavi komentar