Mi smo samo zrnca pijeska
u nečijem pješčanom satu
suzama oslikana freska
tragovi snova u blatu
Kad vjetar digne svoj glas
i kad počnu crne kiše
neće moći nitko od nas
kupit' ni minutu više
Negdje između neba i tla
umiru tiho naši dani
u beskrajnom ratu dobra i zla
mi smo uvijek na krivoj strani
A kada nas pojedu crvi
i kad istrune naše sjeme
tko li će shvatiti prvi
da vječno je samo vrijeme
Tihani
© 02/87.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.