Kolumne

srijeda, 28. rujna 2016.

Mate Balota | Koza


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14470382_1082860165129915_8936718972606741764_n.jpg?oh=a98341620527fc0bd7283ba405dc427e&oe=58ACB6BD

Četiri ure je mati hodila,
pedeset miljari koraki je učinila
na tašte.
Tako je došla priko brigi i drag
k meni u grad
i donila glas
da je koza krepala.
Doma leži starica baba,
i mala sestra je bona.
Hiža prez žita, prez muke, prez šolda
i krepana koza.
Jopet miljari koraki.
Svaki je korak pun škrbi.
Ma kako se moru tolike duše prihraniti
od plaće jenega diteta u gradu.
Tri dane nis hrane pokusija
tri noći za kozon sam plaka
i dela u ognju
četrnajst ur na dan.
Ma daleki cesar austrijski
i veliki car od Jermanije
nisu ni slutiti mogli
ča misli jedan mali čovik,
ki cilu božju noć proplače za kozon.

_____________________________

Mate Balota (28 September 1898 – 17 February 1963)

Nema komentara :

Objavi komentar