Kolumne

petak, 10. veljače 2017.

Igor Petrić | Meni se...


Uglavnom mi se…
i kad gledam i kad hodam
i kad živim i kad se mrtav pretvaram
i kad sam tu i kad me nema
i kad drugi govore u moje ime
i kad jedem i sve ono,
ono drugo, četvrto, pedeset i peto, drugačije,
i… ono sve o čemu sanjam,
uglavnom mi se ništa ne da i da mi se sve.
Ma znate dobro na što mislim,
što osjećam i ćutim u daljini, jer sve, baš sve
o meni i drugima, kao znate najbolje,
iako ne znate vi ništa,
samo mislite ili se kao i obično pravite,
samo se…
samo se malo ili previše preseravate,

dok se meni uglavnom spava.
Zato,
laku noć nepoznati čovječe,
laku noć prijatelji, neprijatelji, poznanici,
obično-neobični ljudi u papirnatim odjelima.
Laku noć i vama kojima se žuri,
koji nemate vremena nizašto osim za sebe.
Laku noć svima, kažem…
kasno je i vidimo se možda sutra

Nema komentara :

Objavi komentar