Hladoću leda osjetim kralježnicom
Znoj se davno utopio u rahloj zemlji
Čeznem vrelo sunce, ljetnu sparinu
Da bar na nogama cipele imam.
Čujem kako tišinom ljigavo gmižu
Sandukom cvile bušeći rilom rupe
Okom ukočenim tiho ih pratim
Obrve stisnute u strijelu miruju
Pod zemljom nekako ipak toplije je
I ona se zimi površinom smrzne
Dublje i neobuvenom ugodnije je
Zakopan živiš svu tu hladnoću
Spaljen da sam, bilo bi mi vruće
Dal' imao bi samosvijet o tome
1 komentar :
čežnja protkana bolom u nemmoću zjapi tišina rasutih perli zemlje...
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.