Kolumne

srijeda, 4. siječnja 2017.

Zdravko Odorčić | Zakopan bez cipela















Hladoću leda osjetim kralježnicom
Znoj se davno utopio u rahloj zemlji
Čeznem vrelo sunce, ljetnu sparinu
Da bar na nogama cipele imam.

Čujem kako tišinom ljigavo gmižu
Sandukom cvile bušeći rilom rupe
Okom ukočenim tiho ih pratim
Obrve stisnute u strijelu miruju

Pod zemljom nekako ipak toplije je
I ona se zimi površinom smrzne
Dublje i neobuvenom ugodnije je

Zakopan živiš svu tu hladnoću
Spaljen da sam, bilo bi mi vruće
Dal'  imao bi samosvijet o tome

1 komentar :

  1. čežnja protkana bolom u nemmoću zjapi tišina rasutih perli zemlje...

    OdgovoriIzbriši