Kolumne

utorak, 24. siječnja 2017.

Sven Adam Ewin | Pjesnik


Pjesnik je čudo. Zbori na Gori.
Pjesnik je sanjar. Hoda po vodi.
Pjesnik se ne stvara. On se stvori.
Pjesnik se ne rađa. On se rodi.

Kad pjesnik šuti, tad nebo gori.
Veći je kada nije u modi.
Što tebe mori i njega mori.
Pjesnik tamnuje i na slobodi.

Pjesnik te neće ostavit sama.
Kad s njime svi su, on u samoći.
Car je visova i Demon jâmā.

Gdje ti se bojiš - pjesnik će poći.
I kad te mrkla okruži tama,
On će ti biti svjetlo u noći.

1 komentar :

  1. DA PJESNICIMA

    Bili smo nekada...
    ispjevana zemlja u ruci seljaka,
    neprospavane noći neke noćne dame,
    ljubomore ovisnici što boje se mraka,
    izgovorena istina koje se drugi srame.

    Bili smo nekada...
    čuđenje u svijetu nekog drugog svijeta,
    žar tamjana u tami, svete riječi jeka,
    smrt dušmana ljutog i Ahilova peta,
    zrno mudrosti vječne, alibi ludog čovjeka.

    Bili smo nekada...
    slikari raja i putenosti bez grijeha,
    Danteov pakao, posrnulog anđela krila,
    glasnici tuge i kradljivci smijeha,
    u društvu pod stolom ruka smjela.

    Bili smo nekada...
    i opet ćemo biti, ali tek za one
    što po svijetu ovom punim korakom hode,
    bili smo nekada ali nikada nismo,
    jer nas kroz život neke druge staze vode.

    OdgovoriIzbriši