noć znojna,
kapljice strovaljuju se čelom,
na krevetu ostaje otisak,
vlažnog tijela.
Zrak je topao,
kao i njezin izdisaj,
koji dolazi do moje ruke,
sigurno je i njoj vruće,
jer sada otkrivena leži,
a ne ispod pokrivača,
kao što voli zimi.
Kako bilo bi lijepo,
u dubine otići,
sada se rashladiti,
razmišljao sam.
Savršenstvo njegove zrcalnosti,
potiče čežnju zaroniti,
ispod njegove površine,
zaroniti u neotkriveni svijet,
svijet duboke tišine,
koji još ne poznamo,
a svejedno se ne bojimo
nestati od sadašnjosti.
Svijet koji je pun života,
prelijepi neotkriveni svijet,
sakriven daleko u tišini,
o kojem mi samo možemo
govoriti, sanjati, pisati,
ali ne i otkriti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.