Kolumne

četvrtak, 12. siječnja 2017.

Jan Bolić | Svijet duboke tišine


Dan je postao vruć,
noć znojna,
kapljice strovaljuju se čelom,
na krevetu ostaje otisak,
vlažnog tijela.

Zrak je topao,
kao i njezin izdisaj,
koji dolazi do moje ruke,
sigurno je i njoj vruće,
jer sada otkrivena leži,
a ne ispod pokrivača,
kao što voli zimi.

Kako bilo bi lijepo,
u dubine otići,
sada se rashladiti,
razmišljao sam.

Savršenstvo njegove zrcalnosti,
potiče čežnju zaroniti,
ispod njegove površine,
zaroniti u neotkriveni svijet,
svijet duboke tišine,
koji još ne poznamo,
a svejedno se ne bojimo
nestati od sadašnjosti.

Svijet koji je pun života,
prelijepi neotkriveni svijet,
sakriven daleko u tišini,
o kojem mi samo možemo
govoriti, sanjati, pisati,
ali ne i otkriti.

Nema komentara :

Objavi komentar