Kolumne

utorak, 6. prosinca 2016.

Julijana Plenča | Ljubavnice i Božić


Nije lako biti ljubavnica, biti žena za ukradene trenutke, živjeti od mrvica dragosti, od ostataka nečijeg tuđeg doma. Katkad se tješiš kako si ti ljubav, kako si ti važna u njegovom životu, kako je ona koja ga dočekuje i ispraća tek nužno zlo. Sanjaš o tim tragovima nježnosti lažući se kako su oni istiniti tragovi osjećaja, kako je sva toplina svijeta u tim vašim susretima, kako si o takvome maštala, ali eto nisi ga srela na vrijeme.

Ona  je njegova žena, iako će ti se on zakleti na tisuće i jedan način kako je ne voli, kako mu ona ništa više ne znači, kako bi to i na lomači rekao. Zaklinjat će ti se kako nema s njom ništa, kako spavaju poput brata i sestre, samo se poštuju i katkad će tek izreći kako je na jedan način ipak voli, ali ne kao tebe i kako je ne može ostaviti jer su zajedno dočekali jesen života.

Tebi će u kratkim ukradenim trenucima govoriti kako će te vjenčati na Mliječnoj stazi, (nažalost bez crkve i matičnog ureda), kako ćete se mislima  povezati, dvorce će ti u oblacima graditi, zvijezdama o tebi šaputati, u njima te sakriti, jedino u stvarnosti s njom će starost živjeti. I moli te nemoj ga o tome propitkivati, ta ovo među vama je posebno, polusveto, iako njeno zlato nosi na prstima. Tebe će  povremeno u stvarnosti iznajmiti, kao knjigu iz knjižnice posuditi, a poslije ju na njeno mjesto pročitanu vratiti.

Ti ćeš u iluziji živjeti, mrvice i ostatke druge žene očekivati, za kraj njena braka moliti, do dna se spuštati, ponos svoj gubiti, vrijeme u nedohvat bacati. Ti ćeš se tješiti, svi koji ti istinu prikažu biti će ti neprijatelji, jer oni njega ne poznaju, ne znaju kakav mu je mio glas,  kako samo priče zna slagati, nježnost stvarati, kako te zna voljeti.

Uvijek će biti tisuće i jedan razlog zašto ne možete biti skupa, naivno ćeš sve izgovore prihvaćati, vjerovat ćeš u priče kojima ni djeca ne bi vjerovala, mrzit ćeš Nju i željeti Njega. Toliko ćeš ga željeti da će sve drugo izgubiti smisao. Ti njegovi dolasci, iščekivanja, odlasci, zavjeti i obećanja, tajne koje obavijaju ovu ljubav, učinit će te ovisnicom. Zatvorit ćeš vrata novim vezama, prekinuti neka prijateljstva i pretvoriti se u zatočenicu čovjeka koji živi dvostrukim ili trostrukim životom, jer možda nisi jedina ljubavnica. Možda još neka čeka svoje večer ili svoj dan.

Najgore je što ga ne možeš niti čuti kad poželiš, što ti neće uskočiti kada ti se pokvari auto, što će s Njom ići na koncerte, što će s Njom  kititi božićno drvce, što će s Njom sjesti za blagdanski stol.

Jedina, sebična ženska  želja, koju ćeš ti imati, u par riječi će se skriti... "All I want for Christmas is you". U tebi će se čežnja skutriti, u tebi će želja  vrištati. Pri tome ćeš zaboravljati kako smisao Božića nije posjedovanje, nije nekome nekoga uzimanje, kako te ni nebo ne želi čuti, jer Božić nisu sebične želje, Božić je svjetlost dobrote, darivanje i veselje. I nema sreće i nema svjetla dok tvoja sreća na tuđoj nesreći se gradi...

Ženo, uspravi se, smogni snage iz davnina, izdigni se ponad takvog života, otvori svoje srce nekim drugim ljudima, a ovu  priču zatvori jer nosi trunke lažne sreće, a beskraj boli.

Ne, nije lako biti ljubavnica, biti druga u nizu, biti ona što ne smije biti blizu.

Nema komentara :

Objavi komentar