Kolumne

nedjelja, 4. prosinca 2016.

Irena Grubišić-Čabo | S pticom u rukama


iz prevrnutih ladica istječe zaboravljeno vrijeme
soba je ispunjena mirisima
u hladan prostor unosiš svjetiljku
naginješ se bezdanu
toliko si jak da snagom mišica savijaš bridove
spiralno propuštaš sjećanja

oblikuješ kuglu sna

vrata su otvorena
svaki dan je nadanje
svaki dan je darovani život
drhtaj kolijevke

u knjizi sjećanja sve je zapisano
od početka do kraja
istim razumljivim jezikom

savladavanje slika
obrubljuješ ih blagim pokretima
s pticom u rukama
jedino ti smeta drhtanje prstiju

Nema komentara :

Objavi komentar