Patnje mladog autora XXVII.

TRENDY

Piše: Jelena Hrvoj

Nisam ljubitelj trendova. Barem ne onih koje nam mainstream društvo diktira da bi trebali pratiti. Ma, kome lažem? Ne volim nikakve trendove. Od uvijek sam bila osoba koja je na sebe nabacivala čudne kombinacije odjeće, imala čudnu boju kose, pričala zagorski ma gdje bila, jela i pila kada se to meni prohtjelo… Jednako je tako i s knjigama. Uvijek bi bila ili daleko ispred ili daleko iza trendova. Ono što sam najviše mrzila bila je rečenica: TI TO MORAŠ! E pa, ne moram! Tako nikada u životu nisam pročitala knjige iz lektire kada je bilo potrebno. Mnoge sam pročitala tek nakon škole, a mnoge još nisam ni uhvatila u ruke. No, dok su moji vršnjaci s interneta prepisivali kratke eseje o Antigoni, ja sam čitala Huxleya. Naravno, iz hrvatskog sam uvijek imala jedva nategnutu dvojku (srednja škola). Iz nekog sam se razloga sramila priznati da čitam. Nisam imala problema s pokazivanjem svojih tadašnjih spisateljskih pokušaja, ali priznati da čitam - ni da mi režete noge. Sada kada sam starija i ništa manje pametnija, i dalje ne podliježem trendovima. Jedina razlika je ta da se danas više ne sramim apsolutno ničega i na trendove gledam u jednom malo drugačijem svjetlu.

Stavimo mi trendove sa strane na nekoliko trenutaka. Htjela bi se osvrnuti na posljednjih nekoliko divnih dana. Da,da, stiglo je to doba godine. Ono što je za Djeda Božićnjaka-Božić, za pčele-med i za ribe-voda, to je za knjigoljupce-Interliber.  Eh, ti divni dani kada se knjige slažu na uredno ušminkane štandove, njihove cijene padaju i ono najljepše- gotovo sve se mogu pronaći na jednoj hrpici. Migracija knjigoljubaca tada kreće put zagrebačkog Velesajma. Pišu se liste, prazne se novčanici, glancaju se police. Na žalost, ja sam ove godine propustila taj veliki događaj. No, moram jednako tako i priznati da mi u drugu ruku i nije žao. Mnogi mali izdavači i privatne naklade ne nalaze svoje mjesto pod umjetnim nebom Velesajma koje je rezervirano za „Velike ribe“. Ali to je tema koju ću ostaviti za jednu drugu prigodu. Sada se ponovno želim vratiti na trendove.

Primijetila sam more fotografija koje kruže Facebookom, takozvani „Ulovi sa Interlibera“. Također sam primijetila da se na mnogim fotografijama ponavljaju jednaki naslovi. Dakle, zaključak je da itekako postoje trendovi među knjigoljupcima. Zašto su mahom kupili određene naslove? Neki su kupljeni prema preporukama, neki zbog privlačnih naslovnica i svih tih sitnih faktora koji „zapinju“ za oko. Kako bilo, trend je stvoren. S druge pak strane, malo ljudi obraća pozornost na činjenicu da su te knjige (koje jesu ili nisu kvalitetne) postavljene na vrhove njihovih lista zahvaljujući jako kvalitetnom marketingu. I napokon dolazim do onoga što me zaintrigiralo. Ako postoji trend među knjigama, zašto ne bismo stvorili knjigu kao trend? Ne, ne skačem si u usta. I dalje nisam ljubitelj trendova, ali neki trendovi mogu biti jako produktivni i korisni. Pa zašto se knjiga ne bi nametnula kao jedan od takvih trendova? Smatram da je krajnje vrijeme da knjigoljupci viknu u jedan glas i razbiju sliku o čitanju kao „šmokljanskoj“ navici. Smatram da bi svaka knjiga trebala pronaći put do nečije police. Zašto gurati na površinu tek pojedine knjige ka pojedinoj skupini, a ne knjige svih vrsta u masu? Ako taj trend ikada zaživi, tada ću dragi moji po prvi puta s ponosom reći da želim biti u trendu!