Kolumne

četvrtak, 29. rujna 2016.

Suzana Marić | Bijela vučica, II. dio: Bijeg


Bijeg

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14445969_1081043908644874_3899072891647464562_n.jpg?oh=06295280f8110c3c0fe569fc2fb56de3&oe=58767182Čuvši bolno zavijanje Velikog vođe, Dah je pojurio prema brlogu u kojem se nalazila Bijela sa starom vučicom. Upozoravajući ju  na opasnost koja joj prijeti, bolnim cviljenjem ju je pozvao da pođe za njim. Trčali su jedno pored drugog, prema mjestu gdje su joj poginuli roditelji, no njihovih tijela više nije bilo. Progonitelj ih je pokupio i odnio u dolinu, kako bi prodao njihova krzna.

Tuga i bol odzvanjale su planinom, zavijanje nije prestajalo do kasno u noć.Mjesečeve zrake su obasjavale dvoje mladih vukova, dok su se pognute glave vračali prema brlogu. Odjednom su stali, opasnost se osjetila u zraku. Znali su  da joj prijeti opasnost od Sivog.

Oprostili su se  od čopora, krenuli su prema planini. Bijela je bila tužna, pogođena smrću roditelja.
Bez prigovora pratila je Daha.


Već iznemogli i gladni, stali su pokraj jednog slapa. Napivši se vode Dah je ugledao spilju, skrivenu iza slapa. Priroda im je pružila sklonište. Uvukli su se i umorni zaspali nemirnim snom. Dah sanjajući Velikog kako mu nešto govori iz daljine, tužno zavijajući, kao da ga doziva, potiho je režao u snu. Bijela je sanjala svoju majku kako ju nježno grije svojim bijelim krznom.

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14469470_1081035071979091_8893140813890350711_n.jpg?oh=7b1326a689b49ddf4900bca470591070&oe=587FA5DFRanom zorom, Dah se oprezno izvukao iz brloga, kako bi im pronašao hranu. Bijela je spavala na suhom lišću, umorna i iscrpljena od tuge. Ulovio je nekoliko šumskih miševa i donio u brlog. Promatrao je Bijelu, njeno prekrasno bijelo krzno boje planinskog snijega.

Polagano se budila . Ponudio joj je hranu, koju je ona sa zahvalnošću prihvatila liznuvši ga po njušci. Ostali su visoko u planini, daleko od Sivog i njegovih sljedbenika, daleko od Progonitelja. Progonitelj je ubijao sve više i više vukova, prodajući njihovo krzno.

Ubijeni su mnogi iz čopora Velikog vođe. I sam Sivi je bio nekoliko puta zamalo uhvaćen, ali uvijek je nekako uspio izbjeći nesreću.

Dah i Bijela bili su daleko od njih. Lovili su zajedno, utrkivali se po planini, uživali u slobodi, polako zaboravljajući svu patnju i bol.

Ovisnost jednog o dugome i njihovo prijateljstvo polako se razvijalo u nešto dublje. Dva prekrasna vuka, on crn kao noć, ona bijela poput snijega, osjećali su sve veću prisnost.

Nastavit će se: 3.10.2016.

Nema komentara :

Objavi komentar