Kolumne

petak, 23. rujna 2016.

Ivan Luketić | Želim


Želim biti uz tebe
od samog početka
s naše razbijene klupe
jurimo kroz noć
da ne zakasniš
na posljednji bus...

Želim biti uz tebe
dok pijani teturamo
nepoznatim ulicama
zapetljanih tijela
plešemo po rubu
mog i tvog svijeta
dok ne postanu jedan

Želim biti uz tebe
dok budeš stvarala novi život,
iz boli u smijeh,
tvoje će oči biti prve
koje će ugledati...

Želim biti uz tebe i
gledati kako taj život raste,
poput Malog princa
traži svoju crvenu ružu
među tisućama drugih .
kako se mijenja, uspinje i
pada na leđima našim,
dok otkriva sve ono što mi nikad nismo..

Želim biti uz tebe
dok budeš grintavo i
mrzovoljno ustajala iz kreveta
i govorila kako si mogla bolje proći,
kako si mogla
ovaj život drukčije odigrati.

Želim biti uz tebe
kada ljubav postane šutnja
a život teži od nas samih
da nas vratim natrag
otpletem ruke
iz svog tog mraka.

Želim biti uz tebe
I na zalasku,
Kada se jedva budeš mogla sjetiti
Tko je uopće naborani starac
Pored kojeg se budiš svakog jutra.

Želim biti uz tebe
i kad me više ne bude.
Poput zamišljene sjenke u kutu
sa onim nasmijanim očima
I istim osmijehom
koji te čuva
i kad nisam tu....

Nema komentara :

Objavi komentar