Roman sporovozećeg traganja za vlastitim mirom. Ovlaš bih ga okarakterizirala kratkim, nedosadnim izletom u popodnevnom čitanju. Odmjerenim ritmom, bez adrenalina, bez vratolomnih preokreta., a ipak, tragičnih i ozbiljnih izmjena i promjena. Interesantno mi je da nagla promjena životnih uvjeta nije prouzrokovala neke adrenalinske traume…smiješim se dok pišem… i zaključujem da time potvrđujem samo stereotipiju.
Moram priznati da sam od šuba pročitala taj kratki roman, bez velikih očekivanja, ali niti indiferentno… Zapamtila sam pisca iz jednog davnog TV priloga i sada pročitala…suvisli tekst „suvisle fikcije“. Premda me nije razduševio, vrijedi ga čitati.
Usprkos preispitivanju, koje je naznačeno, i u labavim nitima vučeno kroz djelo , a koje sam prepoznala, nešto mi nedostaje…
Nešto sočno emotivnog, a prilike je bilo: sam u prirodi, magarac i na kraju pas…hmmm Ne želim i ne mogu zanemariti izvrsno realiziranu kompoziciju izmjene dviju priča- jedna objašnjava drugu, a druga prvu..
Sigurna sam da bismo svi rado željeli priliku kakvu je imao i glavni lik… Odmak i odmor u samoći i vratiti se u egzistencijalni život…shvatiti esenciju i egzistenciju kao dio koji stvara ravnotežu…
Gledajući sve oko sebe…knjiga ima potencijala da uvjeri povratak u ravnotežu svakodnevice (da nemam osobnog iskustva, vjerojatno bih rekla da je to nemoguće) što nije nezanemarivo. I da, kujicu koja ga je odabrala nakon vlasnikove tragedije, usvojio je i poveo sa sobom ..kupio me-priznajem… i uvjerio da sam možda shvatila dobro… ako je to tako…uz sve moje „zijevanje da nema toga i toga“ ima…samo nije previše nafilano (sreća da sam malo filozofična hihi)…ali je naznačeno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.