Kolumne

četvrtak, 14. srpnja 2016.

Patnje mladog autora XIX.


SAMO-POUZDANJE

Piše: Jelena Hrvoj

Potaknuta diskusijom na podnevnoj kavici, odlučih napisati jedan kratak tekst koji se veže uz pisce i njihovo samopouzdanje. Moje skromno mišljenje o dotičnoj temi je sljedeće - pisci su, i moraju biti, ekstremno samouvjereni. Ako ste se ikada okušali u pisanju romana jasno vam je koliko je to velik i zahtjevan pothvat. Od prvog pa do posljednjeg slova kod vas ne smije postojati ni jedan trenutak pada samopouzdanja. Ako se u jednom trenutku počnete propitkivati, isto vrijedi i za propitkivanje kvalitete vašeg romana, sve pada u vodu. Da me ne shvatite krivo, prirodno je da tražite drugo mišljenje kada je riječ o vašoj rukotvorini. Štoviše, to je korisno. No, ta potvrda ne smije biti razlog zbog kojega pišete. Ne smije postati jedina nit vodilja, niti pravac u kojem se kasnije krećete. Pisci koje osobno poznajem, kao i ja sama,  imaju potrebu čuti drugo mišljenje. No, govorim li iz svojeg iskustva, to mišljenje rijetko prihvaćam. (Znam,znam…glupo.) To ne znači da ukoliko ga u tom trenutku ne prihvatim, da će tako i ostati. Kritika se može primijeniti u kasnijem osobnom razvoju.

Da se vratim na dotično samopouzdanje. Da, moje je mišljenje da su pisci tvrdoglavi i često pomalo narcisoidni. Ovo izjavljujem u potpuno pozitivnom kontekstu. Za pisanje, objavljivanje i prezentiranje romana potrebna je abnormalna samodisciplina, karizma, upornost, pa i samopouzdanje.

Pošto volim banalne primjere, evo jednog: Zamislite da se jednog dana skinete kao od majke rođeni i zakoračite na trg pretrpan ljudima. Stanete na postolje i pokušate uvjeriti ljude kako je to što im prezentirate ono što oni žele vidjeti i prihvatiti kao takvo. Biste li imali dovoljno samopouzdanja da to učinite? Jako je slično i sa pisanjem, objavljivanjem i prezentacijom romana. Ogolite svoje misli, maštu i osjećaje i taj „paket“ u potpunosti ogoljen šaljete pred oči nepoznate mase. To morate činiti uzdignute glave i sa smiješkom na licu. Ne smijete dozvoliti da se negativna kritika postavi između vas i vašeg stvaranja.
Finalna misao:

"Kada sljedeći puta otiđete na promociju nekog romana, sjetite se ovog teksta i sjetite se da pisac kojeg slušate ispred vas ustvari stoji u potpunosti ogoljen ali pun samopouzdanja. Ne zaslužuje li to vaše poštovanje?".

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.