Sjedio sam na klupi u muzeju
iz oka krmelje runio
i buljio
u kao čavlom pročešljan krajolik
Sunčana se našla na sredini zaraslog travnjaka
kad je Slikar ispružio svoj digitus impudicus
umočen u crnu boju
dobivenu od pougljenih kostiju njegovih predaka
i povukao liniju preko krajolika koji promatrah
Sunčana je zaključila da su njena gladna usta prekobrojna
i ukrcala se na vlak za neku poznatu zvijezdu
koja meni liči na golemi bijeli kamen
izbljuvan posljednjom erupcijom Vatnajökulla
(mala digresija: kad se spomene Vatnajökull
padne mi na pamet Popocatepetl
pa se sjetim Mary Poppins!)
“Da vam sada pročitam najnovije vijesti?
Ma ne, mislim da je jednostavnije da uključite svoj:
tv, radio, uzmete današnje novine (ili jučerašnje, ili prekjučerašnje, ili prekprek...),
a imate i Internet, ne? “
Uostalom, ajmo dalje:
ja sjedim na klupi u muzeju
i umjesto u sliku buljim u mobitel
čitam vijest kako je skončala Sunčana
kako se objesila za radijator u sobi,
radijator, da, jer ona je bila mala,
majušna ženica kojoj su govorili da bunca
kad bi opisivala neke druge svjetove koje vidi.
Ali, pazite! u povjerenju:
nije ona umrla od vješanja
za radijator
neka si oni te vijesti objese na ...
Ona je umrla od krvavog čvora
koji joj se svezao u grlu
onda kad je shvatila
da je ovaj svijet posljedica
mojeg pada sa stabla u ranom djetinjstvu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.