![]() |
Autor: Milan Frčko - Bez naslova |
i nešto rekoh, onako, izdaleka.
Zatim sam u Dravu bacio kamen.
Njen pogled je bio brz kao i rijeka
koja na obalu školjke donese .
Sunce joj je oko glave sjaj svilo
i ja sam bio s njom sasma zanesen.
Sve mi je na njoj izgledalo milo.
Trenutak je to. Jednom se zgodi
a ti ga pamtiš čitav život svoj.
Kad se stala močit u mrzloj vodi
rekoh sam sebi : “Čekaj malo. Stoj!”
Kad će mene žudnja prestat mučit
sa nečim što ne mogu dokučit?
1 komentar :
Zahvaljujem od srca.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.